Valeriana officinalis – Odoljen

Valeriana officinalis – Odoljen

Drugi nazivi za velerijanu:

Odoljen, macina trava, odolen, zdravilna špajka, mačkina trava.

Za liječenje se prikuplja korijen sa korjenčićima (Rhizoma cum radicibus Valerianae), najbolje krajem septembra, i to na taj način da se biljka prihvati pri samom dnu i lagano povlači prema gore. Ovo u slučaju da je zemlja mekana i vlažna. Korijenje se prvo oslobodi zemlje, a onda dobro opere u vodi. Treba se brzo sušiti na tamnom i toplom mjestu. Miris  je karakterističan, okus gorak i oštar.

Osnovni hemijski sastojci valerijane:

Korijen i ekstrakt valerijane sadrži hemijske supstancije donekle promjenjivog sastava zbog velikog broja varijateta biljke. Neki srednji stav bio bi ovaj: ako 1-2% eterskog ulja (Aetheroleum Valerianae) kojeg sadrže više tanki korjenovi, ali zato stariji sadrže više izo-valerijanske kiseline. Etersko ulje sadrži najvećim dijelom bronil-izovalerijanat, zatim slobodni borenol i izo-valerijansku kiselinu, terpineola, pinena, kamfena, limonena i neka složenija jedinjenja borneola sa mravljom i sirćetnom kiselinom. Izgleda da još nije utvrđen definitvan stav, makar u
kvalitativnim odnosima. Smatra se da droga sadrži i jedan alkaloid–valerin. Isto tako je ustanovljeno prisustvo glikozida–valerozida, zatim tanina, saponina i organskih kiselina: palmitinska, mravlja, sirćetna, jabučna.

Svojstva valerijane kao ljekovite biljke:

U prvom redu valerijana uspostavlja nervnu ravnotežu. Zahvaljujući hemijskom sastavu, djeluje na centralni nervni sistem, smanjuje spazam glatke muskulature, reguliše rad srca, pojačava izlučivanje žuči. Kod holecistitisa djeluje kao antispazomodik. Na ovu bi biljku posebno žene trebalo da obrate pažnju, naročito u kilamkteriju, te kod napadaja migrene, histerije i slično. Indikacije Holescititis, diskinezija, neurastenije, neuroze, histerija,
hipersenzibilitet, astma na nervnoj bazi, insomnija (nesanica), tahikardija i slično.

Način primjene valerijane:

Uopće se smatra da je preparate valerijane bolje pripremati na hladno. Prema jednom receptu pravi se macerat na sljedeći način:

• 100 grama korijena prelije se sa litar mlake vode i ostavi 12 sati. Nakon toga se procijedi i uzimaju 2 šolje
  dnevno između jela.
• Ili: 1 do 2 čajne kašike korijena preliti sa 2 dcl hladne vode i ostaviti 8 sati. Procijediti, malo zagrijati i popiti u gutljajima.

Iskreno govoreći, uzimanje ovakvih preparata valerijane je dosta neugodno,  ali vrijedi. Tinktura valerijane se obično uzima u količini od 20 do 30 kapi, na kocki šećera. Najlakše ju je nabaviti u apoteci. Međutim svako je može napraviti .

•  jedan dio sitno isjeckanog korijena valerijane potopi u 5 dijelova 70% alkohola (npr. 20 g korijena + 100 grama alkohola). Nakon stajanja od 10 dana, uz češće mućkanje, treba procijediti. Dobijena tekućina je tinktura valerijane (Tinctura Valerianae).
• Ili, gusti ekstrakt (Extraxium Valerianae spissum) 1 do 3 grama. U prah samljeven korijen valerijane, 4 – 10 grama dnevno

Primjena valerijane u narodnoj medicini:

Pored ranije navedene primjene valerijane se može koristit i za odvikavanje od alkohola, što je naričito potrebno i važno za pacijente sa oboljelom jetrom, a pogotovo ako je uzrok bolesti alkoholna ciroza jetre.  Za teže slučajeve oboljenja jetre pogledajte kompletnu prirodnu terapiju doktora Hasanagića.

Napomena:

Valerijana je  neškodljiva biljka. Međutim, treba je ipak uzimati s izvjesnim oprezom. Prvo, ne smiju se prekoračiti propisane doze. Drugo, treba praviti izvjesne intervale kod uzimanja. Izgleda da je ipak najbolja sljedeća preporuka: Preparate valerijane uzimati 10 dana, a zatim napraviti pauzu 2 do 3 sedmice.

Valerijana je oficijelna prema farmakopeji bivše Jugoslavije. Upotrebljavaju se: Radix valerianae i Tinctura valerianae.Također prema: B.P.C (1963)., Brit. Herb. Pharm ( 1983).Njemačka komisija E. The Complete German Comission E Monographs 1988. Američko izdanje. Str. 225 – 227.