Hajdučka trava, kunica, sporiš

Hajdučka trava, kunica, sporiš

Upotreba hajdučke trave ili kunice u ljekovite svrhe

Ljekovita svojsta hajdučke trave/kunice:

U odnosu na funkcije jetre, hajdučka trava je  holagog i holeretik. Osim toga, djeluje kao hemostatik , antispazmodik, gorki tonik, sedativ, diuretik, fermifug i sl.

Indikacije hajdučeke trave:

Insuficijencija jetre, žučni kamenci u žučnoj kesici ili žučnim putevima. Kamenci u bubrezima. Spazam digestivnih i uternih puteva, metroragije, nervoze, astma, poteškoće kod cirkulacije, hemoroidi, reumatizam.

Način upotrebe:

kunica hajdučka trava sporišMladi, nježni listovi prije izbijanja stabljike, mogu se upotrebljavati kao dodatak salatama, supama ili varivima, što se posebno preporučuje. Osušeni listovi mogu se upotrijebiti kao fini začin.

Iznutra se primjenjuje kod kamenca u žučnoj kesici, posebno u smjesi sa drugim biljkama sličnog dejstva.

  • Supena kašika droge popari se s 2 dcl. ključale vode, nakon 2 do 3 sata procijedi i popije poslije svakog obroka, nezaslađeno.

Upotreba u narodnoj medicini:

Ova biljka je poznata kao ljekovita još od najstarijih vremena, tako da je nalazimo u grčkim mitološkim pričama. Kod nas je to jedna od najčešće i najrađe upotrebljavanih ljekovitih biljaka kod najrazličitijih oboljenja i spolja i iznutra. Unarodu se također upotrebljava kod smetnji sa jetrom. Hepatitis jetre je jedna od bolesti gdje korištenje hajdučke trave dovodi do poboljšanja stanja pacijenta. Informacije o kompletnoj terapiji za hepatitis i cirozu jetre.

Napomena: Kod nekih osoba upotreba stolisnika, odnosno hajdučke trave, može izazvati određene alergijske promjene na koži. Neki su toliko osjetljivi na hajdučku travu da je dovoljan i doticaj pa da nastane upala kože, odnosno dermatitis ili kožni osip ( egzantem).

Oficijelna je prema: Brit. Herb. Pharm (1983).
Njemačka Komisija E: The Complete German Comission E Monographs, 1988. Američko izadnje. Str. 233.

Autor: Dr Hasanagić

Valeriana officinalis – Odoljen

Valerijana odoljen

Valeriana officinalis – Odoljen

Drugi nazivi za velerijanu:

Odoljen, macina trava, odolen, zdravilna špajka, mačkina trava.

Za liječenje se prikuplja korijen sa korjenčićima (Rhizoma cum radicibus Valerianae), najbolje krajem septembra, i to na taj način da se biljka prihvati pri samom dnu i lagano povlači prema gore. Ovo u slučaju da je zemlja mekana i vlažna. Korijenje se prvo oslobodi zemlje, a onda dobro opere u vodi. Treba se brzo sušiti na tamnom i toplom mjestu. Miris  je karakterističan, okus gorak i oštar.

Osnovni hemijski sastojci valerijane:

Korijen i ekstrakt valerijane sadrži hemijske supstancije donekle promjenjivog sastava zbog velikog broja varijateta biljke. Neki srednji stav bio bi ovaj: ako 1-2% eterskog ulja (Aetheroleum Valerianae) kojeg sadrže više tanki korjenovi, ali zato stariji sadrže više izo-valerijanske kiseline. Etersko ulje sadrži najvećim dijelom bronil-izovalerijanat, zatim slobodni borenol i izo-valerijansku kiselinu, terpineola, pinena, kamfena, limonena i neka složenija jedinjenja borneola sa mravljom i sirćetnom kiselinom. Izgleda da još nije utvrđen definitvan stav, makar u
kvalitativnim odnosima. Smatra se da droga sadrži i jedan alkaloid–valerin. Isto tako je ustanovljeno prisustvo glikozida–valerozida, zatim tanina, saponina i organskih kiselina: palmitinska, mravlja, sirćetna, jabučna.

Svojstva valerijane kao ljekovite biljke:

U prvom redu valerijana uspostavlja nervnu ravnotežu. Zahvaljujući hemijskom sastavu, djeluje na centralni nervni sistem, smanjuje spazam glatke muskulature, reguliše rad srca, pojačava izlučivanje žuči. Kod holecistitisa djeluje kao antispazomodik. Na ovu bi biljku posebno žene trebalo da obrate pažnju, naročito u kilamkteriju, te kod napadaja migrene, histerije i slično. Indikacije Holescititis, diskinezija, neurastenije, neuroze, histerija,
hipersenzibilitet, astma na nervnoj bazi, insomnija (nesanica), tahikardija i slično.

Način primjene valerijane:

Uopće se smatra da je preparate valerijane bolje pripremati na hladno. Prema jednom receptu pravi se macerat na sljedeći način:

  • 100 grama korijena prelije se sa litar mlake vode i ostavi 12 sati. Nakon toga se procijedi i uzimaju 2 šolje
    dnevno između jela.
  • Ili: 1 do 2 čajne kašike korijena preliti sa 2 dcl hladne vode i ostaviti 8 sati. Procijediti, malo zagrijati i popiti u gutljajima.

Iskreno govoreći, uzimanje ovakvih preparata valerijane je dosta neugodno,  ali vrijedi. Tinktura valerijane se obično uzima u količini od 20 do 30 kapi, na kocki šećera. Najlakše ju je nabaviti u apoteci. Međutim svako je može napraviti .

  •  jedan dio sitno isjeckanog korijena valerijane potopi u 5 dijelova 70% alkohola (npr. 20 g korijena + 100 grama alkohola). Nakon stajanja od 10 dana, uz češće mućkanje, treba procijediti. Dobijena tekućina je tinktura valerijane (Tinctura Valerianae).
  • Ili, gusti ekstrakt (Extraxium Valerianae spissum) 1 do 3 grama. U prah samljeven korijen valerijane, 4 – 10 grama dnevno

Primjena valerijane u narodnoj medicini:

Pored ranije navedene primjene valerijane se može koristit i za odvikavanje od alkohola, što je naričito potrebno i važno za pacijente sa oboljelom jetrom, a pogotovo ako je uzrok bolesti alkoholna ciroza jetre.  Za teže slučajeve oboljenja jetre pogledajte kompletnu prirodnu terapiju doktora Hasanagića.

Napomena:

Valerijana je  neškodljiva biljka. Međutim, treba je ipak uzimati s izvjesnim oprezom. Prvo, ne smiju se prekoračiti propisane doze. Drugo, treba praviti izvjesne intervale kod uzimanja. Izgleda da je ipak najbolja sljedeća preporuka: Preparate valerijane uzimati 10 dana, a zatim napraviti pauzu 2 do 3 sedmice.

Valerijana je oficijelna prema farmakopeji bivše Jugoslavije. Upotrebljavaju se: Radix valerianae i Tinctura valerianae.Također prema: B.P.C (1963)., Brit. Herb. Pharm ( 1983).Njemačka komisija E. The Complete German Comission E Monographs 1988. Američko izdanje. Str. 225 – 227.

Neven za cirozu i hepatitis

Tinktura od nevena

Neven i bolesti jetre

Neven, (latinski Calendula oficinalis). Drugi nazivi: žutelj, prstenčac, vrtleni neven, zmrod.

Prikupljene cvjetove treba što prije osušiti na zračnom i tamnom mjestu, kako bi se sačuvali boja i miris. Isto tako i listove. Miris droge je svojstven, okus nagorak.

Neven, odnosno preparati od nevena primjenjuju se kod uplanih oboljenja jetre i žučnih puteva.
Također se koristi i kod niza drugih oboljenja: gastritisa, kolitisa, čira želuca i dvanaestopalačnog crijeva, za umirivanje centralnog nervnog sistema, pojačanje rada srca, kao antikancerozna droga, diuretik i depurativ. Široko se primjenjuje i u ginekologiji za liječenje erozije, kolpitisa, proktitisa i paraproktitisa.

Indikacije nevena

Neven pomaže kod ciroze, hepatitis, holecistitis, kongestija jetre, žutice, oligurija, ulkus želuca i dvanaestopalačnog crijeva, skrofuloza, menstrualne smetnje u prelaznom periodu, kolpitis, proktitis i paraproktitis. Kancer (materice i želuca).

Način pripreme i primjene nevena

Supena kašika droge prelije se sa 200 mililitara ključale vode, poklopi i nakon 10 minuta procijedi. Pije se jedna šolja dnevno prije jela, kod oboljenja jetre, a posebno kod menstrualnih problema (sedam dana prije
menstruacije).

Kod bolesti jetre, posebno se preporučuje tinktura nevena (Tinctura Calendulae) u količini od 2 do 4 grama dnevno. Ista tinktura se preporučuje kod raka materice i želuca. Tinktura nevena je redovna komponenta terapije doktora Hasanagića za cirozu, hronični hepatitis i ostala teža oboljenja jetre.

Razblažena vodom upotrebljava se za umirenje živaca i kod oboljenja jetre.

Dekokt se spravlja tako da se 30 grama droge (cvijeta i listova) pripremi u litri vode. Uzima se 5 šolja dnevno kod
raka materice i želuca.

Korištenje nevena u narodnoj medicini

Calendula

Neven je jedna od najčešće upotrebljavanih biljki u narodnoj medicini. Mnogo više u narodnoj nego u savremenoj medicini. Koristi se za ispiranje rana, čireva, opekotina, za vaginalna ispiranja. liječenje želuca, crijeva i žuči. Naš narodni ljekar Sadik Sadiković preporučuje neven kod zatvora, žutice, bolesti želuca i crijeva, a naročito kod čira želuca i crijeva, pripremljenu mast od nevena za vanjsku upotrebu kod rana, čireva i osipa, otečenih žlijezda, guta, krasta i osipa. Mast dobijena od nevena i maslaca (od kozjeg mlijeka) liječi zloćudne čireve i otekline, te gnojne rane koje teško zacjeljuju. Kupelji s mlakim čajem od nevena jačaju očni vid.

U ruskoj narodnoj medicini, čaj od cvijeta nevena upotrebljavaju kod krvavljenja iz materice, kod oboljenja jetre i slezene, bolova u želucu, škrofuloze i rahitisa.

Lincura za bolesti jetre

Lincura i bolesti jetre

LINCURA ili SRČANIK I BOLESTI JETRE

Lincura i bolesti jetreGentiana lutea (Linnė) – Gentianaceae – Troliske
Drugi nazivi: gencijana, raven, srčanik, trava od srdobolje.

“Naučno je opravdano vekovno narodno poverenje u isceliteljsku moć lincure”
(J. Tucakov). Lincura je toliko plemenita ljekovita biljka, a toliko nerazumno
uništavana, da njeno prikupljanje ubuduće treba biti ili pod kontrolom ili to prepustiti velikim ljubiteljima prirode i dobrim poznavaocima ove biljke, koji će, kada je nađu, umjeti i da je iskoriste i da istovremeno rasade njeno korijenje.
To je tipična planinska biljka koja raste na visinama od 800 od 2500 metara, po planinskim livadama i u Bosni, Lici, jugozapadnoj Srbiji i Sandžaku.

Osnovni hemijski sastojci lincure:

U ljekovite svrhe, upotrebljava se korijen, koji se suši po posebnome postupku, kako bi sačuvao visoku ljekovitu vrijednost. Korijen lincure sadrži gorke glikozide: gencipikrin, amarogencin, pod uslovom da je ispravno osušen. Osim toga sadrži i dva alkaloida, najviše gencianina. Korijen sadrži mnogo trisaharide: gencianoze i disaharida; genciobioze, masnoga ulja i dosta pektina. Sadrži i mnoge mineralne soli.

Svojstva Lincure ili srčanika

Lincura je vrlo gorka, ali uopće nije škodljiva. Preparati od lincure smiju se uzimati samo prije jela, a nikako za vrijeme ili poslije jela (Tucakov). Pije se pola do jedan sat prije obroka. Gorki sastojci pojačavaju izlučivanje želučanog soka, čime se ubrzava i poboljšava varenje, a osim toga, podstiče se prohtjev za jelom (Tucakov, Muravjeva, Vaquez). Osim toga, preparati lincure služe kao holagogna i holerezna sredstva (Valnet, Muravjova, Lecler).
Lincura posjeduje toliko ljekovitih svojstava da je se može uzimati kod bilo kojeg oboljenja, jer ni njena dugogodišnja upotreba ne škodi, niti izaziva naviku.
U jednom samostanu, u jednoj staroj knjizi koja je pred mene bila stavljena, sa posebnom pažnjom našao sam slijedeće: Kada ne valja jetre ili želudac, treba piti praha srčaniku u vinu, pa će se jetra očistiti, usmrtiti gliste, potjerati mokraću, umiriti grčeve u trbuhu, ojačati želudac (Tekst je prilagođen, ali je očito da su i naši stari znali šta je lincura).

Indikacije: Insuficijencija jetre, opći i intelektualni zamor, gubitak apetita, dispepsije, gastro-intestinalna atonija, anemija, tuberkuloza, dijareja, dizenterija, crijevni paraziti.

Način primjene lincure kod oboljenja jetre i gastro-intestinalnog trakta:

  • Kod hepatitisa i ciroze jetre, 1 gram sitno samljevenog korijena lincure uzima se na sat prije jela sa malo vode.
  • Ili: 3 grama praha lincure i 2 decilitra hladne vode ostaviti da stoji 4 sata. Procijediti i piti na pola do sat prije jela. Ovaj macerat je neobično gorak. Za hronični hepatitis i cirozu jetre pogledajte kompletan sistem liječenja jetre doktora Hasanagića.
  • Kod problema gastro-intestinalnog trakta, 50 do 100 grama naribanog korijena lincure potopiti u litri žestoke rakije prepečenice. Ostaviti da stoji 10 dana uz češće mućkanje. Pije se rakijska čašica na pola do sat prije jela.
  • Ili: 30 grama sitno naribanoga korijena lincure i litar bijeloga vina izmiješati. Nakon 10 dana procijediti.
    Piti likersku čašicu prije jela.
  • Ili: 30 grama naribanog korijena licnure i 50 grama žestoke rakije izmiješati i ostaviti 24 sata. Zatim dodati litar bijeloga vina i ponovo ostaviti da stoji, uz češće mućkanje, 6 dana. Procijediti i uzimati po likersku šačicu prije jela.

Kod oboljenja jetre nije preporučljivo uzimati preparate lincure u alkoholu.

Napomena: Postoji mišljenje da preparate lincure ne trebaju uzimati osobe sa povišenim krvnim pritiskom ili žene u početku trudnoće. Isto tako, osobe kod kojih postoji mogućnost krvavljenja iz nosa ili želuca, ne trebaju uzimati preparate lincure.

Ljekovita svojstva borovnice

borovnica za bolesti jetre

BOROVNICA – Vaccinium myrtillus

Drugi nazivi za borovnicu: crna borovnica, crna jagoda, divlja mrča, cretna borovnica.

borovnica za bolesti jetreGlavni hemijski sastojci borovnice

Zreli plodovi sadrže šećera, organske kiseline (limunska, jabučna, bezojeva, oksalna), tanine, vitamine B i C i karotina, martilina od kojega potječe boja ploda, albuminoida, pektina, mineralnih soli, masnih ulja, proteina. U listovima ima više tanina nego u plodovima, arbutina, antocijanovih glikozida, neomirtilina, cerilnog alkohola, nekoliko organskih kiselina, eterskog ulja, vitamina C.

Indikacije koristenja borovnice:

Insuficijencija jetre, insuficijencija žuči. Enteritis, dijareja, dizenterija, dijareja kod djece, arterioskleroza, problemi sa cirkulacijom, dijabetes (listovi).

Svojstva borovnice:

Zrele neosušene borovnice odlično su dijetalno sredstvo kod oboljenja jetre, žuči i žučnih putova. Borovnica pokazuje i niz drugih pozitivnih, svojstava, posebno kao dijetalno sredstvo kod akutnih i hroničnih oboljenja želuca i želučano-crijevnog trakta. Posebno kod djece. Interesantni su listovi borovnice kada se radi o šećernoj bolesti (Diabetes mellitus). U eksperimentima znatno su snižavali sadržaj šećera u krvi (Muravjeva) što se pripisuje sadržaju anticijanovih glikozida.

Način upotrebe borovnice:

Kod oboljenja jetre i žuči najbolje je borovnicu upotrebljavati u svježem stanju, i to dobro zrele polodove, u količini koliko se može pojesti. Zatim u vidu sokova, želea, marmelade i sl. Preporučuje se kod svih hroničnih dijareja. Dekokt od suhih plodava: 1 supena kašika i 2 dl. vode, kuhati 5, ostaviti još 15 minuta, procijediti tako da se bobe smrve i ekstrakt prođe kroz cijedilo. Popiti 2 do 6 šolja u toku dana.

Primjena borovnice u narodnoj medicini:

Široka je u raznovrsna primjena borovnice u narodnoj medicini. Ukratko, evo šta o tome kažu Đuričić i Elzar: Proljećni listovi kao čaj protiv proliva, katara crijeva, grčeva u stomaku, kašlja i šećerne bolesti. Bobe se upotrebljavaju protiv hemoroida, neuredne stolice, vjetrova u crijevima, slabog apetita i crva u crijevima. „Na četvrt litra osušenih i probranih boba stavi ¾ litra čiste prepeke rakije, grozdovače ili klekovače. Što dulje bobe u rakiji stoje, makar i 6 do 8 mjeseci, tim veću snagu i ljekovitost imaju“ – Sadiković. Ova tinktura preporučuje se kao lijek od griže i srdobolje.

Ovdje treba navesti jednu interesantnu stvar. Naime, biljka borovnica (crna borovnica, crna jagoda, divlja mrča, Vaccinium myrrtillus, Linné), je moćan antioksidant prirodnog porijekla.  Sadrži prirodne antioksidante koji održavaju kapilarne zidove jakim i fleksibilnim. Naučne studije pokazuju da antocijanidi iz plodova ove biljke djeluju kao antioksidanti i 50 puta intenzivnije od vitamina E, a 10 puta intenzivnije od vitamina C.

Cajevi za jetru po knjizi “Ljekovito bilje i jetra”

Cajevi za jetru prenesene iz knjige doktora Enesa Hasanagića, Ljekovito bilje i jetra.

Cajevi za jetru iz knjihe Ljekovito bilje i jetra

Čajevi koji se upotrebljavaju kod hepatitisa:

  • Folium Menthae piperite (List nane)
  • Flores Helichrisii (Cvijet smilja)
  • Herba Absinthii (Herba pelina)
  • Folia et flores Serpilli (List i cvijet timijana) aa 25
    Supenu kašiku čajne mješavine preliti s 2 dcl ključale vode. Promiješati i poklopiti. Procijediti nakon 10 – 15 minuta. Piti 3 puta dnevno, nezaslađeno, prije jela.

***

  • Folium Menthae piperite (List nane)
  • Herba Chelidonii (Herba ruse)
  • Crtex Berberidis (Kora žutike)
  • Folium Melissae (List melise)
  • Herba Hyperici (Herba kantariona) aa 20
    Supenu kašiku čajne mješavine preliti sa 2 dcl ključale vode. Promiješati i poklopiti. Procijediti nakon 20 minuta. Piti ujutro i navečer na prazan stomak kod hepatitisa (Stanczyk, 1976).

***

U stručnoj i naučnoj literaturi mogu se pronaći i mnogi drugi cajevi za jetru protiv hepatitisa.

Od takvih čajnih mješavina treba preporučiti:

  • Fractus Carvi (Plod kima) aa 10,0
    Supenu kašiku čajne mješavione preliti sa 3 dcl ključale vode. Promiješati i poklopiti. Procijediti nakon 20 minuta. Piti 3 puta dnevno po 2 dcl ovog čaja. (Braun, 1974).

***

  • Rhizoma Rhei (Rizom reuma),
  • Herba Cardii benedicti (Herba blaženi čkalj) aa 20,0
  • Herba Absinthii (Herba pelina),
  • Folium Menthae piperite (List nane),
  • Fructus Cardii Mirianae (Plod sikavice),
  • Cortex Frangulae (Kora frangule) aa 40,0
    Supenu kašiku čajne mješavine preliti sa 2 dcl ključale vode. Promiješati i poklopiti. Procijediti nakon 25 minuta. Popiti ujutro natašte i navečer pred spavanje
  • (Petkov, 1988).

***

  • Herba Millefolii (Herba hajdučke trave), aa 50,0
  • Herba Violae tricoloris (Herba poljske ljubičice),
  • Herba Hyperici (Herba kantariona),
  • Flores Chamomillae (Cvijet kamilice), aa 60,0
  • Folium Menthae piperite (List nane),
  • Fractus Cardii Marianae (Plod sikavice), aa 50,0
  • Fadix Taraxacii cum herba (Radix maslačka i list)
  • Fractus Carvi (Plod kima), aa 20,0
  • Crotes Frangulae (Kora frangule) aa 10,0
    Čajnu kašiku čajne mješavine preliti sa 2 dcl ključale vode i legano kuhati još 3 minute. Procijediti i piti 3 puta dnevno po 1 dcl prije jela (Lindemann, 1973).

***

  • Folium Menthae piperite (List nane), 50,0
  • Herb aTeucrii montani (Herba dubčaca), 30,0
  • Cortex Frangulae (Kora frangule),
  • Radix Taraxacii (Korijen maslačka), aa 10,0
    Tri supene kašike ove čajne mješavine popariti sa ½ litre ključale vode. Promiješati i poklopiti. Procijediti nakon 8 sati i piti po jednu čašu 3 puta dnevno na ½ sata prije jela nezaslađeno (Tucakov, 1973).

Cajevi za jetru, kod pacijenata sa cirozom jetre i odmakim stadiumom hepatitisa sami od sebe nisu dovoljni, i mogu se koristit kao dopuna kompletnoj terapiji za jetru.

Četvrto dopunjeno izdanje knjige “LJEKOVITO BILJE I JETRA” bit ce u prodaji prvom polovinom 2015. godine.

ULOGA JETRE U ORGANIZMU

Odlomak iz knjige Dr Hasanagica “Ljekovito bilje i jetra”

Jetra ili hepar je veliki parenhimatozni organ koji se nalazi u trbušnoj duplji, više sa desne strane, ispod rebara i dijafragme. Gornjom stranom vezana je za dijafragmu, a donjom naliježe na neke organe čiji se otisci, odnosno udebljanja jasno primjećuju na donjem reljefu jetre. Tako se razlikuju udubljenja želuca, desnog bubrega, dijela debelog crijeva, duodenuma i slično.

Najveća je žljezda u organizmu; dužine 15-18 cm i prosječne težine kod odraslog čovjeka do 1500 grama. Podijeljena je na dva dijela: desni i lijevi režanj. Desni režanj je znatno veći od lijevog. Boja jetre je crvenomrka.

Sa donje strane jetre u desnom režnju smještena je žučna kesica, koja predstavlja kruškasti rezervoar zapremine do 70 ml koja može da primi do 40 ml žuči.

Težina i veličina jetre i žučne kesice, pa i njen centrali položaj u organizmu, govore o ulozi koju ima.

Najvećim dijelom uloga jetre je hemijske prirode; svakog trenutka u živom organizmu u njoj se odigrava nekoliko hiljada biohemijskih reakcija kao i drugih procesa važnih za normalan život organizma. S pravom se jetra naziva centralnom laboratorijom organizma: najvećom i najkompleksnijom hemijskom laboratorijom koja se može zamisliti i koja funkcionira potpuno automatski. Kako će taj automatizam djelovati zavisi od načina programiranja.

Način programiranja jetre zavisi u prvom redu od kvaliteta i kvantiteta unosa hemijskih supstancija iz drugih organa. Da bi jetra mogla normalno raditi, postoje putevi za unošenje, kao i putevi za iznošenje, odnosno transport materija iz jetre. Sve materije u jetru dospijevaju preko krvi. Najveći dio krvi dolazi portnom venom: 70% ili oko 1 litar u minuti. Portna vena pomalo lični na stablo. Njeni korijenovi dopiru do organa za varenje, slezene, gušterače i slično, gdje prikupljaju materije i sokove. Svi ti korijenovi sastave se u stablo portne vene koja kao takva dolazi do vrata jetre gdje ulazi u jetru. Odmah iza jetrinih vrata portna vena grana se prema desnom i lijevom režnju. Na vrata jetre ulaze i grane arterije jetre koja donosi oko 30% krvi ili 0,4 litra u minuti. Ukupna količina prispjele krvi portnom venom i arterijom jetre je 1,4 litra u minuti ili oko 29% ukupnog minutnog volumena srca. Materije koje su u jetru dopremljene portnom krvi, jetra preradi u druge materije i dalje ih transportuje drugim organima za njihove potrebe.

Uloga jetre u organizmu je prvenstvenog metaboličke prirode, premda se njene ostale funkcije nikako ne smiju zanemariti. Jetra, također, mnoge hemijske materije može zadržati u svom tkivu kao rezervu ili ih pripremati za uklanjanje iz organizma.

Bakterije koje su dospjele portnom krvi, prvenstveno iz organa za varenje, jetra jednim aparatom koji se naziva Kupfferove ćelije, a mehanizmom koji se naziva fugocitoza, praktički potpuno uništi.

U parenhimu, koji se najvećim dijelom sastoji iz ćelija – hapatocita, jetra stvara tekućinu koja se naziva žuč. Uloga žuči u organizmu je nazamjenjiva.

Jetra sve potrebno hemijske materije upućuje organima: slezeni, koštanoj srži, endokrinim žlijezdama, bubrezima, centralnom nervnom sistemu, srcu, dvanaestopalačnom crijevu, krvi… samo na određene signale odnosno poticaje organizma.

Arterijska krv donosi kiseonik i druge materije potrebne za ishranu i rad ćelija jetre. Jedan krak ove arterije snabdijeva krvlju žučnu kesicu. Proizilazi da portna vena predstavlja funkcionalni, a arterija jetre nutitivni optok krvi u jetri.

Krv dospjela portnom venom i arterijom jetre, napušta jetru venom koja se naziva vena jetre. Kao da se dva dovodna kanala spajaju u jedan odvodni. U jetri dakle postoji trostruki krvotok.

Jetreni parenhim najvećim dijelom se sastoji od ćelija jetre – hepatocita. Ćelija je osnovna živa jedinica organizma. U parenhimu jetre ćelije nisu razbacane bez ikakvog reda, već po savršenoj zakonitosti.

Ako je hepatocit osnovna živa jedinica jetre, onda je jetreni ili hepatički lobulus osnovna funkcionalna jedinica.

RAZUM I JETRA U NAJPRISNIJOJ SU VEZI

Iz knjige doktora Enesa Hasanagica, “Ljekovito bilje i jetra”

Mudraci nas uče da treba voditi jednostavani spokojan život. Tijelo koje tako čuva svu svoju energiju, bolesti neće napadati. Mudar čovjek se čua i želja, te će njegovo srcr biti mirno, njegovo tijelo može da se maori, ali ne i njegov duh. Samo ako živi u ovoj jednostavnosti, čovjek može i u naše vrijeme da doživi starost od sto godina“ – iz Nei Kinga, nastarijeg do sada poznatog medicinskog djela u svijetu (Georges Beau).

Stari Grci smislili su svoju divnu, poetičnu mitologiju. Po grčkoj mitologiji prvi bog ljekarničke vještine bio je Apolon. U njegovu čast širom Grčke podizani su hramovi, a najveći hram i svetilište bili su Delfima. I danas se na ruševinama Apolonovog hrama u Delfima može razabrati poruka: Ničega previše, što je osnovni moto zdravoga života – da se niučemu ne pretjeruje.

Jetra je najveća hemijska fabrika ili laboratorija koja se da zamisliti. Za života čovjeka u jetri se svakog trenutka odigrava veliki broj hemijskih, bolje rečeno biohemijskih reakcija. Svaki zastoj, svaki poremećaj u funkciji jetre, odražava se na rad ostalih organa ili čitavog organizma, uopće. Zbog toga sa jetrom treba postupati sa razumom. Ne treb je često dovoditi u iskušenje, jer jetra nije programirana za ta iskušenja. Niko ni od koga ne zahtijeva da zbog jetre postane asketa. Bilo bi to nerazumno. Voditi umjeren život u svemu, najbolji je preduslov za dobro sveopće stanje organizma, a jetre posebno. Jetra radi potpuno automatski, a taj automatizam zavisi od rada cijelog organizam. Automatizam jetre zavisi od mnogih faktora: ponude u hrani, potražnje na periferiji, vitamina, hormona, živčanog sistema itd. Stiče se dojam da je jetra običan automat ili kompjuter. Nije to baš tako. Uvaženi bard svjetske karidologije prof. K. Barnard tvrdi da je srce obična pumpa. Srce u principu jeste pumpa, ali nije obična.

Alkohol je zasigurno najveći neprijatelj jetre. I ne samo jetre. Ali, na koji način? Nije štetna upotreba alkohola. Štetna je zloupotreba. Čašica dobre šljivovice pred ručak, kao čaša dobrog vina poslije ručka, naročito ako je ovaj bio obilniji, ne mogu naškoditi. Naprotiv. Dobro je primijetio jedan veliki grčki filozof još u starome vijeku: Vino je za uživanje, a ne za krmačenje!

Kažu da je automobil neophodan u današnjem tempu života za obavljanje svakodnevnih poslova. Nije! Automobilom se svugdje sporije stiže. Naročito kada je posao u pitanju, a da se ne govori o neopotrebnom nerviranju, zagađivanju okoline, troškovima vožnje itd. Automobil bi trebalo da stoji u garaži ili ispred kuće, a da se upotrijebi samo u iznimnim slučajevima: najvećim dijelom za odlazak u prirodu u slobodnom vremenu. Što dalje to bolje, dokle god se može voziti putovima.

Kada se pak tamo dođe nerazumno je odmah iz automobila izvoditi sto i stolice i raspaliti roštilj. Treba šetati po brdima i dolinama, razgledati po predjelima. Nije potreban nikakav bolji lijek ni za jetru, ni za čitav organizam uopće. Poslije jednog takvog pohoda raspaliti roštilj. Zašto da ne!

Nije razumno, čim se ujutro otvore oči, zapaliti cigaretu, pa ih poslije u toku dana popušiti još 30-40 komada. Još je manje razumno, sve to ujutro raditi na prazan stomak, uz to još sa kafom.

Poslije jutarnje toalete, uzeti kašiku meda, pa zatim dobro jesti. Naravno, dobro jesti prije odlaska na posao. Treba sit raditi a gladan spavati, to je razumnije. Poslije toga popiti jutarnju kafu sa cigaretom? Može i to. Nismo sveci.

Nauka kaže da je duhan štetan? Jeste! Ako se puši 30-40 cigareta dnevno, jer to je pretjerivanje. Međutim, šta može nauditi zdravom, veselom čovjeku 4-5 cigareta dnevno uz kafu ili poslije dnevnih obroka. Vjerovatno bi tu i nauka zapela sa svojim dokazima.

Ljudi noću spavaju da bi se odmorili. Nerazumno je prije spavanja pretrpavati želudac hranom, pogotovu teškom. Kakav je to odmor ako organi moraju variti i mljeti hranu. Noću se i oni, posebno organi za probavu i jetra moraju odmarati. Sasvim je dovoljno, i naročito zdravo, navečer popiti samo šolju kiselog mlijeka, pojesti jabuku ili što je posebno preporučljivo za one koji imaju kakvih problema sa jetrom ili živcima: navečer prije spavanja pojesti jednu običnu, našu zelenu salatu začinjenu maslinovim uljem, sokom od limuna i sa malo, vrlo malo, morske soli.

Naš je običaj da jedemo mnogo hljeba. Međutim, nerazumno je jesti isključivo bijeli hljeb. I uopće bijeli hljeb ne treba nikako jesti. Pored toga što nema nikakve biološke vrijednosti, štetno djeluje na čitav organizam, posebno jetru.

Nerazumno je, posebno u odnosu na jetru, kod svake najmanje prehlade, kod svakog malog oboljenja, prihvatiti se lijekova u obliku hemijskih preparata, posebno antibiotika. Oni istina, utiču na bolest, ali kasnije sve to organizam, posebno jetra, mora da preradi i eventualno učini neškodljivim. A mnogi od tih hemijskih preparata ili njihovi raspadni produkti ili metaboliti su otrovi.

Da se ne bismo krivo razumijeli! Krajem 19. i početkom 20. stoljeća u hemiji su učinjena epohalna otkrića, ali istovremeno je hemija učinila veliku pogrešku što je iz upotrebe istisnula ljekovito bilje, i hiljadama godina sticano iskustvo o njemu. Ako bi bilo ko sada pokušao da učini nešto u obrnutom smjeru, bilo bi to mnogo gore od pogreške. Samo racionalna, kombinovana i znalačka primjena ljekovitog bilja i hemijsko-farmaceutskih proizvoda, može dati optimalne rezultate u tretmanu svih oboljenja. To je naravno sada posebno važno kada se svakodnevno u terapiji uvode mnoge hemijske supstance čije pravo djelovanje i ne poznajemo dovoljno i kada se s pravom govori o pravoj „terapijskoj džungli“ koja nanosi toliko štete da danas imamo izdvojenu granu patologije nazvanu „bolesti izazvane lijekovima“.

Nerazumno je jesti stalno tešku, masnu hranu. Pogotovu ako je mast životinjskog porijekla. Valja se brzo odvikavati navike da hranu ne smatramo hranom ako odozgo ne pliva dva prsta debeli sloj masnoće. Strašno je to za jetru! I za ostale organe.

Prvi maratonac koji je pretrčao 42 kilometra od Maratona do Atene, srušio se na cilju mrtav. Njemu skvaka čast, obavio je svoju dužnost, trčao je za domovinu. Nerazumno je, međutim, trčati 42 kilometra bez takvih uzvišenih ciljeva. Takvi i slični nevjerovatni fizički i psihičkih napori moraju ostaviti tragove na čitav organizam, bez obzira na predhodni trening. Ili; popeti se na Himalaje, preplivati kanal Lamanš i sl.

Hodati, potrčati, šetati, pogotovu preko brda i dolina, zaplivati. U redu! Sada, kažu, trči čitava Amerika, premda u posljednje vrijeme i otuda stižu vijesti da se i njima smučilo toliko trčanje. Trčimo i mi. Ko nam brani? Samo ne pretjerujmo. Zašto trčati 20-tak kilometara? Onaj ko prepješači 20 kilometara po čistom vazduhu, suncu ili kiši svejedno, preko brda i dolina, umorit će se jednim finim umorom, poslije kojeg će zaspati snom visokog kvaliteta, što znači da su mu svi organi, uključujući i jetru vrlo zadovoljni.

Neko je rako: rad i samo rad. Rad počinjati rano ujutro, što je moguće ranije, a završavati kasno u noć. Ovaj ritam ne treba prekida ni subotom i nedjeljom, a po mogućnosti ni u dane praznika. Nerazumno je to jer predstavlja najbolji način da se dobije infarkt miokarda ili upropaste ostali organi, posebno jetra.

Neko može reći: mnoge navike sticane godinama treba prilagođavati ili ih se odricati kao, naprimjer, jesti ujutro, a navečer ići gotovo gladan u krevet. To je samo izgovor da se ništa ne učini. Za 10 dana uz vrlo malo volje mogu se izvršiti mnoge korisne redukcije. Ni sa redukcijama nemojmo pretjerivati, umjereno, postepeno, ništa naglo, ničeg previše.

Tešo je pretpostaviti da čovjek kao svjesno biće od najranijih vremena nije primijetio da se mnogi važni procesi odvijaju mimo njegove volje. Da to pojasnimo. Čovjek, ako je gladan, nastoji zadovoljiti tu svoju fiziološku potrebu. Istina, do izvjesne granice čovjek može kontrolirati osjećaj gladi, a zatim ipak mora jesti. Onog trenutna kada je stavio hranu u usta, pa čak i znatno prije, organizam se aktivira za taj čin primanja hrane. Hrana prvo dolazi u usta. Tog trenutka pa i prije, aktivira se jedan mehanizam čiji je rezultat da pljuvčne žlijezde počinju obilno lučiti pljuvačku. Bez pljuvačke, u najmanju ruku, bilo bi otežano žvakanje i raskvašavanje hrane, odnosno formiranje zalogaja spremnog za slijedeću radnju – gutanje. Na isti način aktiviraju se mimo čovjekove volje i ostali njegovi organi, za šta je čovjek svjesno i prinudno dao poticaj.

Danas smo postali svjesni da je život ljudskog organizma najvećim dijelom automatizovan, dobro programiran proces koji se harmonično odvija. Ovdje se nećemo baviti pitanjem šta znači ako u tom automatizmu dođe do disharmonije, to će u kasnijem izlaganju postati jasno. Ali ipak da postavimo pitanje: Na na šta, odnosno za šta je organizam programiran? Odogovor je jednostavan: Najvećim dijelom na vanjske poticaje, svojim genetskim karakteristikama. Što su vanjski poticaji prirodniji i umjereniji, to će automatizam organizam na njih harmoničnije odgovarati.

Ali, ako srce nije obična pumpa, ni organizam nije običan automat.