Ljekovito bilje i jetra Archives

Hajdučka trava, kunica, sporiš

9 siječnja, 201722 siječnja, 2015 od Vedran Hasanagic

Upotreba hajdučke trave ili kunice u ljekovite svrhe

Ljekovita svojsta hajdučke trave/kunice:

U odnosu na funkcije jetre, hajdučka trava je holagog i holeretik. Osim toga, djeluje kao hemostatik , antispazmodik, gorki tonik, sedativ, diuretik, fermifug i sl.

Indikacije hajdučeke trave:

Insuficijencija jetre, žučni kamenci u žučnoj kesici ili žučnim putevima. Kamenci u bubrezima. Spazam digestivnih i uternih puteva, metroragije, nervoze, astma, poteškoće kod cirkulacije, hemoroidi, reumatizam.

Način upotrebe:

Mladi, nježni listovi prije izbijanja stabljike, mogu se upotrebljavati kao dodatak salatama, supama ili varivima, što se posebno preporučuje. Osušeni listovi mogu se upotrijebiti kao fini začin.

Iznutra se primjenjuje kod kamenca u žučnoj kesici, posebno u smjesi sa drugim biljkama sličnog dejstva.

Supena kašika droge popari se s 2 dcl. ključale vode, nakon 2 do 3 sata procijedi i popije poslije svakog obroka, nezaslađeno.

Upotreba u narodnoj medicini:

Ova biljka je poznata kao ljekovita još od najstarijih vremena, tako da je nalazimo u grčkim mitološkim pričama. Kod nas je to jedna od najčešće i najrađe upotrebljavanih ljekovitih biljaka kod najrazličitijih oboljenja i spolja i iznutra. Unarodu se također upotrebljava kod smetnji sa jetrom. Hepatitis jetre je jedna od bolesti gdje korištenje hajdučke trave dovodi do poboljšanja stanja pacijenta. Informacije o kompletnoj terapiji za hepatitis i cirozu jetre.

Napomena: Kod nekih osoba upotreba stolisnika, odnosno hajdučke trave, može izazvati određene alergijske promjene na koži. Neki su toliko osjetljivi na hajdučku travu da je dovoljan i doticaj pa da nastane upala kože, odnosno dermatitis ili kožni osip ( egzantem).

Oficijelna je prema: Brit. Herb. Pharm (1983).
Njemačka Komisija E: The Complete German Comission E Monographs, 1988. Američko izadnje. Str. 233.

Autor: Dr Hasanagić

Valeriana officinalis – Odoljen

9 siječnja, 201720 siječnja, 2015 od Vedran Hasanagic

Valeriana officinalis – Odoljen

Drugi nazivi za velerijanu:

Odoljen, macina trava, odolen, zdravilna špajka, mačkina trava.

Za liječenje se prikuplja korijen sa korjenčićima (Rhizoma cum radicibus Valerianae), najbolje krajem septembra, i to na taj način da se biljka prihvati pri samom dnu i lagano povlači prema gore. Ovo u slučaju da je zemlja mekana i vlažna. Korijenje se prvo oslobodi zemlje, a onda dobro opere u vodi. Treba se brzo sušiti na tamnom i toplom mjestu. Miris je karakterističan, okus gorak i oštar.

Osnovni hemijski sastojci valerijane:

Korijen i ekstrakt valerijane sadrži hemijske supstancije donekle promjenjivog sastava zbog velikog broja varijateta biljke. Neki srednji stav bio bi ovaj: ako 1-2% eterskog ulja (Aetheroleum Valerianae) kojeg sadrže više tanki korjenovi, ali zato stariji sadrže više izo-valerijanske kiseline. Etersko ulje sadrži najvećim dijelom bronil-izovalerijanat, zatim slobodni borenol i izo-valerijansku kiselinu, terpineola, pinena, kamfena, limonena i neka složenija jedinjenja borneola sa mravljom i sirćetnom kiselinom. Izgleda da još nije utvrđen definitvan stav, makar u
kvalitativnim odnosima. Smatra se da droga sadrži i jedan alkaloid–valerin. Isto tako je ustanovljeno prisustvo glikozida–valerozida, zatim tanina, saponina i organskih kiselina: palmitinska, mravlja, sirćetna, jabučna.

Svojstva valerijane kao ljekovite biljke:

U prvom redu valerijana uspostavlja nervnu ravnotežu. Zahvaljujući hemijskom sastavu, djeluje na centralni nervni sistem, smanjuje spazam glatke muskulature, reguliše rad srca, pojačava izlučivanje žuči. Kod holecistitisa djeluje kao antispazomodik. Na ovu bi biljku posebno žene trebalo da obrate pažnju, naročito u kilamkteriju, te kod napadaja migrene, histerije i slično. Indikacije Holescititis, diskinezija, neurastenije, neuroze, histerija,
hipersenzibilitet, astma na nervnoj bazi, insomnija (nesanica), tahikardija i slično.

Način primjene valerijane:

Uopće se smatra da je preparate valerijane bolje pripremati na hladno. Prema jednom receptu pravi se macerat na sljedeći način:

100 grama korijena prelije se sa litar mlake vode i ostavi 12 sati. Nakon toga se procijedi i uzimaju 2 šolje
dnevno između jela.
Ili: 1 do 2 čajne kašike korijena preliti sa 2 dcl hladne vode i ostaviti 8 sati. Procijediti, malo zagrijati i popiti u gutljajima.

Iskreno govoreći, uzimanje ovakvih preparata valerijane je dosta neugodno, ali vrijedi. Tinktura valerijane se obično uzima u količini od 20 do 30 kapi, na kocki šećera. Najlakše ju je nabaviti u apoteci. Međutim svako je može napraviti .

jedan dio sitno isjeckanog korijena valerijane potopi u 5 dijelova 70% alkohola (npr. 20 g korijena + 100 grama alkohola). Nakon stajanja od 10 dana, uz češće mućkanje, treba procijediti. Dobijena tekućina je tinktura valerijane (Tinctura Valerianae).
Ili, gusti ekstrakt (Extraxium Valerianae spissum) 1 do 3 grama. U prah samljeven korijen valerijane, 4 – 10 grama dnevno

Primjena valerijane u narodnoj medicini:

Pored ranije navedene primjene valerijane se može koristit i za odvikavanje od alkohola, što je naričito potrebno i važno za pacijente sa oboljelom jetrom, a pogotovo ako je uzrok bolesti alkoholna ciroza jetre. Za teže slučajeve oboljenja jetre pogledajte kompletnu prirodnu terapiju doktora Hasanagića.

Napomena:

Valerijana je neškodljiva biljka. Međutim, treba je ipak uzimati s izvjesnim oprezom. Prvo, ne smiju se prekoračiti propisane doze. Drugo, treba praviti izvjesne intervale kod uzimanja. Izgleda da je ipak najbolja sljedeća preporuka: Preparate valerijane uzimati 10 dana, a zatim napraviti pauzu 2 do 3 sedmice.

Valerijana je oficijelna prema farmakopeji bivše Jugoslavije. Upotrebljavaju se: Radix valerianae i Tinctura valerianae.Također prema: B.P.C (1963)., Brit. Herb. Pharm ( 1983).Njemačka komisija E. The Complete German Comission E Monographs 1988. Američko izdanje. Str. 225 – 227.

Kantarion – Gospina Trava

9 siječnja, 201717 siječnja, 2015 od Vedran Hasanagic

Kantarion i bolesti jetre

Drugi nazivi za kantarion: gospina trava, bogrodična trava, kantarion, žuta kantarija, gorac /Hypericum perforatum/ .

Kantarion pozitivno djeluje na bolesti jetre, posebno kod bolova jetre i žutice. Pored ostalog, treba navesti da je to digestivno sredstvo, diuretik, sredstvo protiv želučane kiseline, astrigent i stimulator. Naziv biljke – gospina trava, upućuje da se primjenjuje kod nekih čisto ženskih oboljenja.

Indikacije kantariona

Kongestija jetre, žutica. Atonična dispepsija, oligurija, nefritis, hiperaciditet, bronhitis, astma itd.

Način primjene kantariona:

15 do 30 grama osušene biljke prelije se s litar ključale vode. Nakon 15 minuta se procijedi. Uzimaju se 3 do 4 šolje dnevno.
Kantarionovo ulje kod opekotina: pomiješati 5 gr svježih cvjetova kantariona sa 100 gr maslinovog ulja i ostaviti ovu mješavinu 10 dana na sobnoj temperaturi.
Koristiti ga kod opekotina 1. 2. i 3. stepena. Ovo je sredstvo također za ublažavanje hemoroida, modrica, uganuća i kontuzija.
Tinkutra gospine trave pripravlja se po propisima farmakopeje. Za domaću upotrebu svježa biljka namoči se u jaku rakiju u toku od 3 nedjelje. Nakon toga dobro se ocijedi i iscjedi

Upotreba kantariona u narodnoj medicini:

Kantarion je vrlo popularan i obljubljen lijek u narodnoj medicini za mnogobrojna oboljenja. Između ostalog, upotrebljava se i kod bolova jetre i žutice.

Kod prikupljanja gospine trave ne smije se čupati čitava biljka sa korijenom, već makazama ili nožem, treba odsjeći gornji dio sa stabljikom do 30 centimetara.

Kantarion je oficijelna biljka prema: Brit. Herb.Pharm (1983). Prema Njemačkoj Komisiji E: The Complete German Comission E Monographs, 1998. Američko izdanje.

Kako kamilica djeluje na bolesti jetre

25 siječnja, 201716 siječnja, 2015 od Vedran Hasanagic

KAMILICA /Matricaria chamomilla/

Druga imena za kamilicu: titrica, bijeli žabljak, kamomila, hermanek.

Glavni hemijski sastojci kamilice:

Glavni hemijski sastojak i nosilac ljekovitog dejstva kamilice je etersko ulje kojega ima i do 1,9 %. U sastav ulja ulaze mono- i seskviterpeni, od kojih su najvažniji laktoni – matricin i matrikarin. Kod destilacije vodenom parom iz matricina nastaje humazulen. Osim toga, nađeni su i drugi seskviterpeni, farnezen i kadinen, kao i jedan alkohol – bizabolol i jedan ketoalkohol, karpinska kiselina i sl. Iz cvjetova su također izolovani i flavonoidi: apigenini (slobodni), patulitrin i apigenin-7-glikozid, kao i kvercimetrin. Od kumarina, dokazani su i izolovani umbeliferon i hernaiarin, jedan sitosterin, holin, B-karotin, askorbinska kiselina, odnosno vitamin C, polisaharidi i još neke organske kiseline.

Svojstva i djelovanje kamilice:

Hemijska jedinjenja, do sada izolovana iz kamilice, mogu donekle objasniti raznovrsno fiziološko dejstvo kamilice. Glikozidi kamilice, naprimjer, djeluju kao holagog, a istovremeno pokazuju spazmolitičko dejstvo, te pobuđuju sekreciju želučano-crijevnog trakta. Hamazulen ima izraženo protivupalno, sedativno i dezinfekciono dejstvo. Osim toga, kamilica je stimulator, fabrifug, emanagog.

Korištenje kamilice u zdravstvene svrhe:

Zakrčenje jetre i slezene. Migrene, neuralgije, poteškoće u varenju, ulkus želuca i dvanaestopalačnog crijeva, anemija, nervne depresije, nervne krize, itd.

Način primjene kamilice:

Supena kašika kamilice prelije se sa 2 dcl. ključale vode. Poklopi se i procijedi nakon sat. Ovu količinu infuza popiti hladno i nezaslađeno na ½ sata prije jela kod navedenih oboljenja jetre.
Za izazivanje apetita: 2 pune supene kašike kamilice preliti sa 2 dcl. ključale vode, odmah poklopiti, s vremena na vrijeme promiješati. Procijediti nakon 30-60 minuta, već prema tome da li se želi jači ili slabiji čaj, zasladiti i piti.
Ako je čaj potreban za preznojavanje, treba ga piti što toplijeg.

Kamilica, kao i druge aromatične droge, ne smije se kuhati. Samo je potrebno preliti ključalom vodom, promiješati, brzo poklopiti i nakon određenog vremena procijediti.

Korištenje kamilce u narodnoj medicini:

“Dobro je piti svaki dan protiv trbobolje, tegobe pri mokrenju, pogreške u ženskom pranju i porođaju, bolova džigerice, proliva i hladnoće u nogama i rukama.“ (V.Pelagić). str 199.

Kada se 15 grama kamilice prelije šoljom vruće vode, zatim poklopi i ostavi 10 minuta i čaj topao popije, blaži bolove i grčeve od nahlade, otklanja vjetrove, umiruje živce, popravlja stolicu i grije želudac. A kada se toga čaja popije 3 puta dnevno po jedna šolja, tjera na znoj i lijek je od nervne rastrojenosti, bolesti jetre, bubrega, mokraćnog mjehura i šuljeva. Tako o kamilici zbore V. Pelagić i S. Sadiković.
Koliko je to blagorodna biljka, govori to da se blagi čaj od kamilice daje djetetu prije majčinog mlijeka. Da kamilica liječi žuticu i podstiče lučenje mokraće i menstruaciju, ako se pije i sjedi u izvarku ove biljke, znao je još u 10. stoljeću znameniti arapski ljekar i filozof Avicena.

O kamilici je Hieronymus Bock rekao: „Bez toga cvijeta, te sasvim obične kamilice, ne može se ništa postići, jer nema korisnije biljke, kao lijeka što je upravo cvijet od kamilice koji se upotrebljava za gotovo sve bolesti!“ Kamilica se praktično i ne može zaobići kod liječenja jetre i žuči. Kompletna terapija za liječenje težih oboljenja jetre doktora Hasanagića može se naći ovdje.
Iz svega navedenog slijedi zaključak: kamilica je jedan univerzalan lijek i praktično nema njene upotrebe u narodnoj
medicini koju nije preuzela naučna medicina.

Napomena Kamilica je oficijelna biljka, prema farmakopeij bivše Jugoslavije. Upotrebljava se: Flos Chamamillae (cvijet kamilice). Također: B.P.C (1949), Brit. Herb. Pharm (1983). Njemačka Komisija E: The Complete German Comission E Monographs. 1998. Američko izdanje. Str. 107

Piše dr Hasanagic

Lavanda Lavandula officinalis

3 siječnja, 201716 siječnja, 2015 od Vedran Hasanagic

Druga imena: lavandula,despik, levanda, levandol, špikanarda.

Lavanda i bolesti jetre

Ljekovita svojstva lavande

Lavanda je holagog i holeretik (Chabrol). Pokazuje i niz drugih ljekovitih svojstava kao: antispazmodik, antiseptik, diuretik, fermifug i emenagog. Također je i antireumatik.

Indikacije preparata od lavande:

Insuficijencija jetre, grčevi, problemi s respriatornim organima (astma, gripa, bronhitis, tuberkuloza), oligurija, reumatizam i slično.

Način primjene lavande:

Jedna kafena kašika osušenog cvijeta prelije s 200 mililitara ključale vode, pokrije i nakon 10 minuta procijedi. Piju se tri čaše dnevno između jela.
Ili: 2-5 kapi ulja s medom. Uzima se 2-3 puta dnevno.

Korištenje lavande u narodnoj medicini:

Lavandula se široko primjenjuje u narodnoj medicini kao sredstvo koje potpomaže izlučivanje mokraće /diuretik), ublažavanje grčeva u stomaku, umirivanje živaca, te kao sredstvo za tjeranje vjetrova (karminativ). Koristi se kod ciroze, hepatitisa i masne jetre.

Za ove svrhe upotrebljavaju se vršci stabljike sa cvijetom, od kojeg se pravi infuz, odnosno čaj (vidjeti naprijed pripremanje čaja).

Priprema se i ljekovito ulje na taj način šo se puna šaka cvijeta lavande prelije s litar maslinovog ulja. Nakon stajanja od 6 do 8 sedmica, uz češće mućkanje, ulje se odlije. Nakaplje se na kocku šećera 10 do 15 kapi i uzima kod oboljenja jetre, grčeva u želucu i crijevima, vjetova, grčeva u maternici i slično.

“Kod nervozne glavogolje nataru se sljepočnice, podušnice, čelo i šija ovim zejtinom”. (Sadiković)

Napomena Lavanda je vrlo medonosna biljka, ali, interesantno, nema peluda. Lavandin med je svijetložut, bistar i proziran. Vrlo je jakog mirisa po lavandi. Okus je ugodan, možda malo oštar, podsjeća na parfem. Smatra se boljom vrstom meda. Preporučuje se kod navedenih oboljenja jetre. Za teža oboljenja jetre kao što su ciroza, i hronični hepatitis, pogledajte kompletan sistem za liječenje i oporavak.

Pise dr Hasanagic

Neven za cirozu i hepatitis

9 siječnja, 201713 siječnja, 2015 od Vedran Hasanagic

Neven i bolesti jetre

Neven, (latinski Calendula oficinalis). Drugi nazivi: žutelj, prstenčac, vrtleni neven, zmrod.

Prikupljene cvjetove treba što prije osušiti na zračnom i tamnom mjestu, kako bi se sačuvali boja i miris. Isto tako i listove. Miris droge je svojstven, okus nagorak.

Neven, odnosno preparati od nevena primjenjuju se kod uplanih oboljenja jetre i žučnih puteva.
Također se koristi i kod niza drugih oboljenja: gastritisa, kolitisa, čira želuca i dvanaestopalačnog crijeva, za umirivanje centralnog nervnog sistema, pojačanje rada srca, kao antikancerozna droga, diuretik i depurativ. Široko se primjenjuje i u ginekologiji za liječenje erozije, kolpitisa, proktitisa i paraproktitisa.

Indikacije nevena

Neven pomaže kod ciroze, hepatitis, holecistitis, kongestija jetre, žutice, oligurija, ulkus želuca i dvanaestopalačnog crijeva, skrofuloza, menstrualne smetnje u prelaznom periodu, kolpitis, proktitis i paraproktitis. Kancer (materice i želuca).

Način pripreme i primjene nevena

Supena kašika droge prelije se sa 200 mililitara ključale vode, poklopi i nakon 10 minuta procijedi. Pije se jedna šolja dnevno prije jela, kod oboljenja jetre, a posebno kod menstrualnih problema (sedam dana prije
menstruacije).

Kod bolesti jetre, posebno se preporučuje tinktura nevena (Tinctura Calendulae) u količini od 2 do 4 grama dnevno. Ista tinktura se preporučuje kod raka materice i želuca. Tinktura nevena je redovna komponenta terapije doktora Hasanagića za cirozu, hronični hepatitis i ostala teža oboljenja jetre.

Razblažena vodom upotrebljava se za umirenje živaca i kod oboljenja jetre.

Dekokt se spravlja tako da se 30 grama droge (cvijeta i listova) pripremi u litri vode. Uzima se 5 šolja dnevno kod
raka materice i želuca.

Korištenje nevena u narodnoj medicini

Neven je jedna od najčešće upotrebljavanih biljki u narodnoj medicini. Mnogo više u narodnoj nego u savremenoj medicini. Koristi se za ispiranje rana, čireva, opekotina, za vaginalna ispiranja. liječenje želuca, crijeva i žuči. Naš narodni ljekar Sadik Sadiković preporučuje neven kod zatvora, žutice, bolesti želuca i crijeva, a naročito kod čira želuca i crijeva, pripremljenu mast od nevena za vanjsku upotrebu kod rana, čireva i osipa, otečenih žlijezda, guta, krasta i osipa. Mast dobijena od nevena i maslaca (od kozjeg mlijeka) liječi zloćudne čireve i otekline, te gnojne rane koje teško zacjeljuju. Kupelji s mlakim čajem od nevena jačaju očni vid.

U ruskoj narodnoj medicini, čaj od cvijeta nevena upotrebljavaju kod krvavljenja iz materice, kod oboljenja jetre i slezene, bolova u želucu, škrofuloze i rahitisa.

Lincura za bolesti jetre

13 siječnja, 2015 od Vedran Hasanagic

LINCURA ili SRČANIK I BOLESTI JETRE

Gentiana lutea (Linnė) – Gentianaceae – Troliske
Drugi nazivi: gencijana, raven, srčanik, trava od srdobolje.

“Naučno je opravdano vekovno narodno poverenje u isceliteljsku moć lincure”
(J. Tucakov). Lincura je toliko plemenita ljekovita biljka, a toliko nerazumno
uništavana, da njeno prikupljanje ubuduće treba biti ili pod kontrolom ili to prepustiti velikim ljubiteljima prirode i dobrim poznavaocima ove biljke, koji će, kada je nađu, umjeti i da je iskoriste i da istovremeno rasade njeno korijenje.
To je tipična planinska biljka koja raste na visinama od 800 od 2500 metara, po planinskim livadama i u Bosni, Lici, jugozapadnoj Srbiji i Sandžaku.

Osnovni hemijski sastojci lincure:

U ljekovite svrhe, upotrebljava se korijen, koji se suši po posebnome postupku, kako bi sačuvao visoku ljekovitu vrijednost. Korijen lincure sadrži gorke glikozide: gencipikrin, amarogencin, pod uslovom da je ispravno osušen. Osim toga sadrži i dva alkaloida, najviše gencianina. Korijen sadrži mnogo trisaharide: gencianoze i disaharida; genciobioze, masnoga ulja i dosta pektina. Sadrži i mnoge mineralne soli.

Svojstva Lincure ili srčanika

Lincura je vrlo gorka, ali uopće nije škodljiva. Preparati od lincure smiju se uzimati samo prije jela, a nikako za vrijeme ili poslije jela (Tucakov). Pije se pola do jedan sat prije obroka. Gorki sastojci pojačavaju izlučivanje želučanog soka, čime se ubrzava i poboljšava varenje, a osim toga, podstiče se prohtjev za jelom (Tucakov, Muravjeva, Vaquez). Osim toga, preparati lincure služe kao holagogna i holerezna sredstva (Valnet, Muravjova, Lecler).
Lincura posjeduje toliko ljekovitih svojstava da je se može uzimati kod bilo kojeg oboljenja, jer ni njena dugogodišnja upotreba ne škodi, niti izaziva naviku.
U jednom samostanu, u jednoj staroj knjizi koja je pred mene bila stavljena, sa posebnom pažnjom našao sam slijedeće: Kada ne valja jetre ili želudac, treba piti praha srčaniku u vinu, pa će se jetra očistiti, usmrtiti gliste, potjerati mokraću, umiriti grčeve u trbuhu, ojačati želudac (Tekst je prilagođen, ali je očito da su i naši stari znali šta je lincura).

Indikacije: Insuficijencija jetre, opći i intelektualni zamor, gubitak apetita, dispepsije, gastro-intestinalna atonija, anemija, tuberkuloza, dijareja, dizenterija, crijevni paraziti.

Način primjene lincure kod oboljenja jetre i gastro-intestinalnog trakta:

Kod hepatitisa i ciroze jetre, 1 gram sitno samljevenog korijena lincure uzima se na sat prije jela sa malo vode.
Ili: 3 grama praha lincure i 2 decilitra hladne vode ostaviti da stoji 4 sata. Procijediti i piti na pola do sat prije jela. Ovaj macerat je neobično gorak. Za hronični hepatitis i cirozu jetre pogledajte kompletan sistem liječenja jetre doktora Hasanagića.
Kod problema gastro-intestinalnog trakta, 50 do 100 grama naribanog korijena lincure potopiti u litri žestoke rakije prepečenice. Ostaviti da stoji 10 dana uz češće mućkanje. Pije se rakijska čašica na pola do sat prije jela.
Ili: 30 grama sitno naribanoga korijena lincure i litar bijeloga vina izmiješati. Nakon 10 dana procijediti.
Piti likersku čašicu prije jela.
Ili: 30 grama naribanog korijena licnure i 50 grama žestoke rakije izmiješati i ostaviti 24 sata. Zatim dodati litar bijeloga vina i ponovo ostaviti da stoji, uz češće mućkanje, 6 dana. Procijediti i uzimati po likersku šačicu prije jela.

Kod oboljenja jetre nije preporučljivo uzimati preparate lincure u alkoholu.

Napomena: Postoji mišljenje da preparate lincure ne trebaju uzimati osobe sa povišenim krvnim pritiskom ili žene u početku trudnoće. Isto tako, osobe kod kojih postoji mogućnost krvavljenja iz nosa ili želuca, ne trebaju uzimati preparate lincure.

Ljekovita svojstva borovnice

30 prosinca, 2014 od Vedran Hasanagic

BOROVNICA – Vaccinium myrtillus

Drugi nazivi za borovnicu: crna borovnica, crna jagoda, divlja mrča, cretna borovnica.

Glavni hemijski sastojci borovnice

Zreli plodovi sadrže šećera, organske kiseline (limunska, jabučna, bezojeva, oksalna), tanine, vitamine B i C i karotina, martilina od kojega potječe boja ploda, albuminoida, pektina, mineralnih soli, masnih ulja, proteina. U listovima ima više tanina nego u plodovima, arbutina, antocijanovih glikozida, neomirtilina, cerilnog alkohola, nekoliko organskih kiselina, eterskog ulja, vitamina C.

Indikacije koristenja borovnice:

Insuficijencija jetre, insuficijencija žuči. Enteritis, dijareja, dizenterija, dijareja kod djece, arterioskleroza, problemi sa cirkulacijom, dijabetes (listovi).

Svojstva borovnice:

Zrele neosušene borovnice odlično su dijetalno sredstvo kod oboljenja jetre, žuči i žučnih putova. Borovnica pokazuje i niz drugih pozitivnih, svojstava, posebno kao dijetalno sredstvo kod akutnih i hroničnih oboljenja želuca i želučano-crijevnog trakta. Posebno kod djece. Interesantni su listovi borovnice kada se radi o šećernoj bolesti (Diabetes mellitus). U eksperimentima znatno su snižavali sadržaj šećera u krvi (Muravjeva) što se pripisuje sadržaju anticijanovih glikozida.

Način upotrebe borovnice:

Kod oboljenja jetre i žuči najbolje je borovnicu upotrebljavati u svježem stanju, i to dobro zrele polodove, u količini koliko se može pojesti. Zatim u vidu sokova, želea, marmelade i sl. Preporučuje se kod svih hroničnih dijareja. Dekokt od suhih plodava: 1 supena kašika i 2 dl. vode, kuhati 5, ostaviti još 15 minuta, procijediti tako da se bobe smrve i ekstrakt prođe kroz cijedilo. Popiti 2 do 6 šolja u toku dana.

Primjena borovnice u narodnoj medicini:

Široka je u raznovrsna primjena borovnice u narodnoj medicini. Ukratko, evo šta o tome kažu Đuričić i Elzar: Proljećni listovi kao čaj protiv proliva, katara crijeva, grčeva u stomaku, kašlja i šećerne bolesti. Bobe se upotrebljavaju protiv hemoroida, neuredne stolice, vjetrova u crijevima, slabog apetita i crva u crijevima. „Na četvrt litra osušenih i probranih boba stavi ¾ litra čiste prepeke rakije, grozdovače ili klekovače. Što dulje bobe u rakiji stoje, makar i 6 do 8 mjeseci, tim veću snagu i ljekovitost imaju“ – Sadiković. Ova tinktura preporučuje se kao lijek od griže i srdobolje.

Ovdje treba navesti jednu interesantnu stvar. Naime, biljka borovnica (crna borovnica, crna jagoda, divlja mrča, Vaccinium myrrtillus, Linné), je moćan antioksidant prirodnog porijekla. Sadrži prirodne antioksidante koji održavaju kapilarne zidove jakim i fleksibilnim. Naučne studije pokazuju da antocijanidi iz plodova ove biljke djeluju kao antioksidanti i 50 puta intenzivnije od vitamina E, a 10 puta intenzivnije od vitamina C.

Cajevi za jetru po knjizi “Ljekovito bilje i jetra”

11 kolovoza, 20202 studenoga, 2014 od Vedran Hasanagic

Cajevi za jetru prenesene iz knjige doktora Enesa Hasanagića, Ljekovito bilje i jetra.

Čajevi koji se upotrebljavaju kod hepatitisa:

Folium Menthae piperite (List nane)
Flores Helichrisii (Cvijet smilja)
Herba Absinthii (Herba pelina)
Folia et flores Serpilli (List i cvijet timijana) aa 25
Supenu kašiku čajne mješavine preliti s 2 dcl ključale vode. Promiješati i poklopiti. Procijediti nakon 10 – 15 minuta. Piti 3 puta dnevno, nezaslađeno, prije jela.

***

Folium Menthae piperite (List nane)
Herba Chelidonii (Herba ruse)
Crtex Berberidis (Kora žutike)
Folium Melissae (List melise)
Herba Hyperici (Herba kantariona) aa 20
Supenu kašiku čajne mješavine preliti sa 2 dcl ključale vode. Promiješati i poklopiti. Procijediti nakon 20 minuta. Piti ujutro i navečer na prazan stomak kod hepatitisa (Stanczyk, 1976).

***

U stručnoj i naučnoj literaturi mogu se pronaći i mnogi drugi cajevi za jetru protiv hepatitisa.

Od takvih čajnih mješavina treba preporučiti:

Fractus Carvi (Plod kima) aa 10,0
Supenu kašiku čajne mješavione preliti sa 3 dcl ključale vode. Promiješati i poklopiti. Procijediti nakon 20 minuta. Piti 3 puta dnevno po 2 dcl ovog čaja. (Braun, 1974).

***

Rhizoma Rhei (Rizom reuma),
Herba Cardii benedicti (Herba blaženi čkalj) aa 20,0
Herba Absinthii (Herba pelina),
Folium Menthae piperite (List nane),
Fructus Cardii Mirianae (Plod sikavice),
Cortex Frangulae (Kora frangule) aa 40,0
Supenu kašiku čajne mješavine preliti sa 2 dcl ključale vode. Promiješati i poklopiti. Procijediti nakon 25 minuta. Popiti ujutro natašte i navečer pred spavanje
(Petkov, 1988).

***

Herba Millefolii (Herba hajdučke trave), aa 50,0
Herba Violae tricoloris (Herba poljske ljubičice),
Herba Hyperici (Herba kantariona),
Flores Chamomillae (Cvijet kamilice), aa 60,0
Folium Menthae piperite (List nane),
Fractus Cardii Marianae (Plod sikavice), aa 50,0
Fadix Taraxacii cum herba (Radix maslačka i list)
Fractus Carvi (Plod kima), aa 20,0
Crotes Frangulae (Kora frangule) aa 10,0
Čajnu kašiku čajne mješavine preliti sa 2 dcl ključale vode i legano kuhati još 3 minute. Procijediti i piti 3 puta dnevno po 1 dcl prije jela (Lindemann, 1973).

***

Folium Menthae piperite (List nane), 50,0
Herb aTeucrii montani (Herba dubčaca), 30,0
Cortex Frangulae (Kora frangule),
Radix Taraxacii (Korijen maslačka), aa 10,0
Tri supene kašike ove čajne mješavine popariti sa ½ litre ključale vode. Promiješati i poklopiti. Procijediti nakon 8 sati i piti po jednu čašu 3 puta dnevno na ½ sata prije jela nezaslađeno (Tucakov, 1973).

Cajevi za jetru, kod pacijenata sa cirozom jetre i odmakim stadiumom hepatitisa sami od sebe nisu dovoljni, i mogu se koristit kao dopuna kompletnoj terapiji za jetru.

Četvrto dopunjeno izdanje knjige “LJEKOVITO BILJE I JETRA” bit ce u prodaji prvom polovinom 2015. godine.

ULOGA JETRE U ORGANIZMU

21 studenoga, 2013 od Vedran Hasanagic

Odlomak iz knjige Dr Hasanagica “Ljekovito bilje i jetra”

Jetra ili hepar je veliki parenhimatozni organ koji se nalazi u trbušnoj duplji, više sa desne strane, ispod rebara i dijafragme. Gornjom stranom vezana je za dijafragmu, a donjom naliježe na neke organe čiji se otisci, odnosno udebljanja jasno primjećuju na donjem reljefu jetre. Tako se razlikuju udubljenja želuca, desnog bubrega, dijela debelog crijeva, duodenuma i slično.

Najveća je žljezda u organizmu; dužine 15-18 cm i prosječne težine kod odraslog čovjeka do 1500 grama. Podijeljena je na dva dijela: desni i lijevi režanj. Desni režanj je znatno veći od lijevog. Boja jetre je crvenomrka.

Sa donje strane jetre u desnom režnju smještena je žučna kesica, koja predstavlja kruškasti rezervoar zapremine do 70 ml koja može da primi do 40 ml žuči.

Težina i veličina jetre i žučne kesice, pa i njen centrali položaj u organizmu, govore o ulozi koju ima.

Najvećim dijelom uloga jetre je hemijske prirode; svakog trenutka u živom organizmu u njoj se odigrava nekoliko hiljada biohemijskih reakcija kao i drugih procesa važnih za normalan život organizma. S pravom se jetra naziva centralnom laboratorijom organizma: najvećom i najkompleksnijom hemijskom laboratorijom koja se može zamisliti i koja funkcionira potpuno automatski. Kako će taj automatizam djelovati zavisi od načina programiranja.

Način programiranja jetre zavisi u prvom redu od kvaliteta i kvantiteta unosa hemijskih supstancija iz drugih organa. Da bi jetra mogla normalno raditi, postoje putevi za unošenje, kao i putevi za iznošenje, odnosno transport materija iz jetre. Sve materije u jetru dospijevaju preko krvi. Najveći dio krvi dolazi portnom venom: 70% ili oko 1 litar u minuti. Portna vena pomalo lični na stablo. Njeni korijenovi dopiru do organa za varenje, slezene, gušterače i slično, gdje prikupljaju materije i sokove. Svi ti korijenovi sastave se u stablo portne vene koja kao takva dolazi do vrata jetre gdje ulazi u jetru. Odmah iza jetrinih vrata portna vena grana se prema desnom i lijevom režnju. Na vrata jetre ulaze i grane arterije jetre koja donosi oko 30% krvi ili 0,4 litra u minuti. Ukupna količina prispjele krvi portnom venom i arterijom jetre je 1,4 litra u minuti ili oko 29% ukupnog minutnog volumena srca. Materije koje su u jetru dopremljene portnom krvi, jetra preradi u druge materije i dalje ih transportuje drugim organima za njihove potrebe.

Uloga jetre u organizmu je prvenstvenog metaboličke prirode, premda se njene ostale funkcije nikako ne smiju zanemariti. Jetra, također, mnoge hemijske materije može zadržati u svom tkivu kao rezervu ili ih pripremati za uklanjanje iz organizma.

Bakterije koje su dospjele portnom krvi, prvenstveno iz organa za varenje, jetra jednim aparatom koji se naziva Kupfferove ćelije, a mehanizmom koji se naziva fugocitoza, praktički potpuno uništi.

U parenhimu, koji se najvećim dijelom sastoji iz ćelija – hapatocita, jetra stvara tekućinu koja se naziva žuč. Uloga žuči u organizmu je nazamjenjiva.

Jetra sve potrebno hemijske materije upućuje organima: slezeni, koštanoj srži, endokrinim žlijezdama, bubrezima, centralnom nervnom sistemu, srcu, dvanaestopalačnom crijevu, krvi… samo na određene signale odnosno poticaje organizma.

Arterijska krv donosi kiseonik i druge materije potrebne za ishranu i rad ćelija jetre. Jedan krak ove arterije snabdijeva krvlju žučnu kesicu. Proizilazi da portna vena predstavlja funkcionalni, a arterija jetre nutitivni optok krvi u jetri.

Krv dospjela portnom venom i arterijom jetre, napušta jetru venom koja se naziva vena jetre. Kao da se dva dovodna kanala spajaju u jedan odvodni. U jetri dakle postoji trostruki krvotok.

Jetreni parenhim najvećim dijelom se sastoji od ćelija jetre – hepatocita. Ćelija je osnovna živa jedinica organizma. U parenhimu jetre ćelije nisu razbacane bez ikakvog reda, već po savršenoj zakonitosti.

Ako je hepatocit osnovna živa jedinica jetre, onda je jetreni ili hepatički lobulus osnovna funkcionalna jedinica.