Hajdučka trava, kunica, sporiš

Hajdučka trava, kunica, sporiš

Upotreba hajdučke trave ili kunice u ljekovite svrhe

Ljekovita svojsta hajdučke trave/kunice:

U odnosu na funkcije jetre, hajdučka trava je  holagog i holeretik. Osim toga, djeluje kao hemostatik , antispazmodik, gorki tonik, sedativ, diuretik, fermifug i sl.

Indikacije hajdučeke trave:

Insuficijencija jetre, žučni kamenci u žučnoj kesici ili žučnim putevima. Kamenci u bubrezima. Spazam digestivnih i uternih puteva, metroragije, nervoze, astma, poteškoće kod cirkulacije, hemoroidi, reumatizam.

Način upotrebe:

kunica hajdučka trava sporišMladi, nježni listovi prije izbijanja stabljike, mogu se upotrebljavati kao dodatak salatama, supama ili varivima, što se posebno preporučuje. Osušeni listovi mogu se upotrijebiti kao fini začin.

Iznutra se primjenjuje kod kamenca u žučnoj kesici, posebno u smjesi sa drugim biljkama sličnog dejstva.

  • Supena kašika droge popari se s 2 dcl. ključale vode, nakon 2 do 3 sata procijedi i popije poslije svakog obroka, nezaslađeno.

Upotreba u narodnoj medicini:

Ova biljka je poznata kao ljekovita još od najstarijih vremena, tako da je nalazimo u grčkim mitološkim pričama. Kod nas je to jedna od najčešće i najrađe upotrebljavanih ljekovitih biljaka kod najrazličitijih oboljenja i spolja i iznutra. Unarodu se također upotrebljava kod smetnji sa jetrom. Hepatitis jetre je jedna od bolesti gdje korištenje hajdučke trave dovodi do poboljšanja stanja pacijenta. Informacije o kompletnoj terapiji za hepatitis i cirozu jetre.

Napomena: Kod nekih osoba upotreba stolisnika, odnosno hajdučke trave, može izazvati određene alergijske promjene na koži. Neki su toliko osjetljivi na hajdučku travu da je dovoljan i doticaj pa da nastane upala kože, odnosno dermatitis ili kožni osip ( egzantem).

Oficijelna je prema: Brit. Herb. Pharm (1983).
Njemačka Komisija E: The Complete German Comission E Monographs, 1988. Američko izadnje. Str. 233.

Autor: Dr Hasanagić

Valeriana officinalis – Odoljen

Valerijana odoljen

Valeriana officinalis – Odoljen

Drugi nazivi za velerijanu:

Odoljen, macina trava, odolen, zdravilna špajka, mačkina trava.

Za liječenje se prikuplja korijen sa korjenčićima (Rhizoma cum radicibus Valerianae), najbolje krajem septembra, i to na taj način da se biljka prihvati pri samom dnu i lagano povlači prema gore. Ovo u slučaju da je zemlja mekana i vlažna. Korijenje se prvo oslobodi zemlje, a onda dobro opere u vodi. Treba se brzo sušiti na tamnom i toplom mjestu. Miris  je karakterističan, okus gorak i oštar.

Osnovni hemijski sastojci valerijane:

Korijen i ekstrakt valerijane sadrži hemijske supstancije donekle promjenjivog sastava zbog velikog broja varijateta biljke. Neki srednji stav bio bi ovaj: ako 1-2% eterskog ulja (Aetheroleum Valerianae) kojeg sadrže više tanki korjenovi, ali zato stariji sadrže više izo-valerijanske kiseline. Etersko ulje sadrži najvećim dijelom bronil-izovalerijanat, zatim slobodni borenol i izo-valerijansku kiselinu, terpineola, pinena, kamfena, limonena i neka složenija jedinjenja borneola sa mravljom i sirćetnom kiselinom. Izgleda da još nije utvrđen definitvan stav, makar u
kvalitativnim odnosima. Smatra se da droga sadrži i jedan alkaloid–valerin. Isto tako je ustanovljeno prisustvo glikozida–valerozida, zatim tanina, saponina i organskih kiselina: palmitinska, mravlja, sirćetna, jabučna.

Svojstva valerijane kao ljekovite biljke:

U prvom redu valerijana uspostavlja nervnu ravnotežu. Zahvaljujući hemijskom sastavu, djeluje na centralni nervni sistem, smanjuje spazam glatke muskulature, reguliše rad srca, pojačava izlučivanje žuči. Kod holecistitisa djeluje kao antispazomodik. Na ovu bi biljku posebno žene trebalo da obrate pažnju, naročito u kilamkteriju, te kod napadaja migrene, histerije i slično. Indikacije Holescititis, diskinezija, neurastenije, neuroze, histerija,
hipersenzibilitet, astma na nervnoj bazi, insomnija (nesanica), tahikardija i slično.

Način primjene valerijane:

Uopće se smatra da je preparate valerijane bolje pripremati na hladno. Prema jednom receptu pravi se macerat na sljedeći način:

  • 100 grama korijena prelije se sa litar mlake vode i ostavi 12 sati. Nakon toga se procijedi i uzimaju 2 šolje
    dnevno između jela.
  • Ili: 1 do 2 čajne kašike korijena preliti sa 2 dcl hladne vode i ostaviti 8 sati. Procijediti, malo zagrijati i popiti u gutljajima.

Iskreno govoreći, uzimanje ovakvih preparata valerijane je dosta neugodno,  ali vrijedi. Tinktura valerijane se obično uzima u količini od 20 do 30 kapi, na kocki šećera. Najlakše ju je nabaviti u apoteci. Međutim svako je može napraviti .

  •  jedan dio sitno isjeckanog korijena valerijane potopi u 5 dijelova 70% alkohola (npr. 20 g korijena + 100 grama alkohola). Nakon stajanja od 10 dana, uz češće mućkanje, treba procijediti. Dobijena tekućina je tinktura valerijane (Tinctura Valerianae).
  • Ili, gusti ekstrakt (Extraxium Valerianae spissum) 1 do 3 grama. U prah samljeven korijen valerijane, 4 – 10 grama dnevno

Primjena valerijane u narodnoj medicini:

Pored ranije navedene primjene valerijane se može koristit i za odvikavanje od alkohola, što je naričito potrebno i važno za pacijente sa oboljelom jetrom, a pogotovo ako je uzrok bolesti alkoholna ciroza jetre.  Za teže slučajeve oboljenja jetre pogledajte kompletnu prirodnu terapiju doktora Hasanagića.

Napomena:

Valerijana je  neškodljiva biljka. Međutim, treba je ipak uzimati s izvjesnim oprezom. Prvo, ne smiju se prekoračiti propisane doze. Drugo, treba praviti izvjesne intervale kod uzimanja. Izgleda da je ipak najbolja sljedeća preporuka: Preparate valerijane uzimati 10 dana, a zatim napraviti pauzu 2 do 3 sedmice.

Valerijana je oficijelna prema farmakopeji bivše Jugoslavije. Upotrebljavaju se: Radix valerianae i Tinctura valerianae.Također prema: B.P.C (1963)., Brit. Herb. Pharm ( 1983).Njemačka komisija E. The Complete German Comission E Monographs 1988. Američko izdanje. Str. 225 – 227.

Kantarion – Gospina Trava

Kantarion

Kantarion i bolesti jetre

Drugi nazivi za kantarion: gospina trava, bogrodična trava, kantarion, žuta kantarija, gorac /Hypericum perforatum/ .

Kantarion pozitivno djeluje  na bolesti jetre, posebno kod bolova jetre i žutice. Pored ostalog, treba navesti da je to digestivno sredstvo, diuretik, sredstvo protiv želučane kiseline, astrigent i stimulator. Naziv biljke – gospina trava, upućuje da se primjenjuje kod nekih čisto ženskih oboljenja.

Indikacije kantariona

Kongestija jetre, žutica. Atonična dispepsija, oligurija, nefritis, hiperaciditet, bronhitis, astma itd.

Način primjene kantariona:

  • 15 do 30 grama osušene biljke prelije se s litar ključale vode. Nakon 15 minuta se procijedi. Uzimaju se 3 do 4 šolje dnevno.
  • Kantarionovo ulje kod opekotina: pomiješati 5 gr svježih cvjetova kantariona sa 100 gr maslinovog ulja i ostaviti ovu mješavinu 10 dana na sobnoj temperaturi.
    Koristiti ga kod opekotina 1. 2. i 3. stepena. Ovo je sredstvo također za ublažavanje hemoroida, modrica, uganuća i kontuzija.
  • Tinkutra gospine trave pripravlja se po propisima farmakopeje. Za domaću upotrebu svježa biljka namoči se u jaku rakiju u toku od 3 nedjelje. Nakon toga dobro se ocijedi i iscjedi

Upotreba kantariona u narodnoj medicini:

Kantarion je vrlo popularan i obljubljen lijek u narodnoj medicini za mnogobrojna oboljenja. Između ostalog, upotrebljava se i kod bolova jetre i žutice.

Kod prikupljanja gospine trave ne smije se čupati čitava biljka sa korijenom, već makazama ili nožem, treba odsjeći gornji dio sa stabljikom do 30 centimetara.

Kantarion je oficijelna biljka prema: Brit. Herb.Pharm (1983). Prema Njemačkoj Komisiji E: The Complete German Comission E Monographs, 1998. Američko izdanje.

Kako kamilica djeluje na bolesti jetre

Kamilica

KAMILICA /Matricaria chamomilla/

Druga imena za kamilicu: titrica, bijeli žabljak, kamomila, hermanek.

Glavni hemijski sastojci kamilice:

Glavni hemijski sastojak i nosilac ljekovitog dejstva kamilice je etersko ulje kojega ima i do 1,9 %. U sastav ulja ulaze mono- i seskviterpeni, od kojih su najvažniji laktoni – matricin i matrikarin. Kod destilacije vodenom parom iz matricina nastaje humazulen. Osim toga, nađeni su i drugi seskviterpeni, farnezen i kadinen, kao i jedan alkohol – bizabolol i jedan ketoalkohol, karpinska kiselina i sl. Iz cvjetova su također izolovani i flavonoidi: apigenini  (slobodni), patulitrin i apigenin-7-glikozid, kao i kvercimetrin. Od kumarina, dokazani su i izolovani umbeliferon i hernaiarin, jedan sitosterin, holin, B-karotin, askorbinska kiselina, odnosno vitamin C, polisaharidi i još neke organske kiseline.

Svojstva i djelovanje kamilice:

Hemijska jedinjenja, do sada izolovana iz kamilice, mogu donekle objasniti raznovrsno fiziološko dejstvo kamilice. Glikozidi kamilice, naprimjer, djeluju kao holagog, a istovremeno pokazuju spazmolitičko dejstvo, te pobuđuju sekreciju želučano-crijevnog trakta. Hamazulen ima izraženo protivupalno, sedativno i dezinfekciono dejstvo. Osim toga, kamilica je stimulator, fabrifug, emanagog.

Korištenje kamilice u zdravstvene svrhe:

Zakrčenje jetre i slezene. Migrene, neuralgije, poteškoće u varenju, ulkus želuca i dvanaestopalačnog crijeva, anemija, nervne depresije, nervne krize, itd.

Način primjene kamilice:

  • Supena kašika kamilice prelije se sa 2 dcl. ključale vode. Poklopi se i procijedi nakon sat. Ovu količinu infuza popiti hladno i nezaslađeno na ½ sata prije jela kod navedenih oboljenja jetre.
  • Za izazivanje apetita: 2 pune supene kašike kamilice preliti sa 2 dcl. ključale vode, odmah poklopiti, s vremena na vrijeme promiješati. Procijediti nakon 30-60 minuta, već prema tome da li se želi jači ili slabiji čaj, zasladiti i piti.
  • Ako je čaj potreban za preznojavanje, treba ga piti što toplijeg.

Kamilica, kao i druge aromatične droge, ne smije se kuhati. Samo je potrebno preliti ključalom vodom, promiješati, brzo poklopiti i nakon određenog vremena procijediti.

Korištenje kamilce u narodnoj medicini:

“Dobro je piti svaki dan protiv trbobolje, tegobe pri mokrenju, pogreške u ženskom pranju i porođaju, bolova džigerice, proliva i hladnoće u nogama i rukama.“ (V.Pelagić). str 199.

Kada se 15 grama kamilice prelije šoljom  vruće vode, zatim poklopi i ostavi 10 minuta i čaj topao popije, blaži bolove i grčeve od nahlade, otklanja vjetrove, umiruje živce, popravlja stolicu i grije želudac. A kada se toga čaja popije 3 puta dnevno po jedna šolja, tjera na znoj i lijek je od nervne rastrojenosti, bolesti jetre, bubrega, mokraćnog mjehura i šuljeva. Tako o kamilici zbore V. Pelagić i S. Sadiković.
Koliko je to blagorodna biljka, govori to da se blagi čaj od kamilice daje djetetu prije majčinog mlijeka. Da kamilica liječi žuticu i podstiče lučenje mokraće i menstruaciju, ako se pije i sjedi u izvarku ove biljke, znao je još u 10. stoljeću znameniti arapski ljekar i filozof Avicena.

O kamilici je Hieronymus Bock rekao: „Bez toga cvijeta, te sasvim obične kamilice, ne može se ništa postići, jer nema korisnije biljke, kao lijeka što je upravo cvijet od kamilice koji se upotrebljava za gotovo sve bolesti!“ Kamilica se praktično i ne može zaobići kod liječenja jetre i žuči.  Kompletna terapija za liječenje težih oboljenja jetre doktora Hasanagića može se naći ovdje.
Iz svega navedenog slijedi zaključak: kamilica je jedan univerzalan lijek i praktično nema njene upotrebe u narodnoj
medicini koju nije preuzela naučna medicina.

Napomena Kamilica je oficijelna biljka, prema farmakopeij bivše Jugoslavije. Upotrebljava se: Flos Chamamillae (cvijet kamilice). Također: B.P.C (1949), Brit. Herb. Pharm (1983). Njemačka Komisija E: The Complete German Comission E Monographs. 1998. Američko izdanje. Str. 107

Piše dr Hasanagic

Lavanda Lavandula officinalis

Lavanda

Druga imena: lavandula,despik, levanda, levandol, špikanarda.

Lavanda i bolesti jetre

Ljekovita svojstva lavande

Lavanda je holagog i holeretik (Chabrol). Pokazuje i niz drugih ljekovitih svojstava kao: antispazmodik, antiseptik, diuretik, fermifug i emenagog. Također je i antireumatik.

Indikacije preparata od lavande:

Insuficijencija jetre, grčevi, problemi s respriatornim organima (astma, gripa, bronhitis, tuberkuloza), oligurija, reumatizam i slično.

Način primjene lavande:

  • Jedna kafena kašika osušenog cvijeta prelije s 200 mililitara ključale vode, pokrije i nakon 10 minuta procijedi. Piju se tri čaše dnevno između jela.
  • Ili: 2-5 kapi ulja s medom. Uzima se 2-3 puta dnevno.

Korištenje lavande u narodnoj medicini:

Lavandula se široko primjenjuje u narodnoj medicini kao sredstvo koje potpomaže izlučivanje mokraće /diuretik), ublažavanje grčeva u stomaku, umirivanje živaca, te kao sredstvo za tjeranje vjetrova (karminativ). Koristi se kod ciroze, hepatitisa i masne jetre.

Za ove svrhe upotrebljavaju se vršci stabljike sa cvijetom, od kojeg se pravi infuz, odnosno čaj (vidjeti naprijed pripremanje čaja).

Priprema se i ljekovito ulje na taj način šo se puna šaka cvijeta lavande prelije s litar maslinovog ulja. Nakon stajanja od 6 do 8 sedmica, uz češće mućkanje, ulje se odlije. Nakaplje se na kocku šećera 10 do 15 kapi i uzima kod oboljenja jetre, grčeva u želucu i crijevima, vjetova, grčeva u maternici i slično.

“Kod nervozne glavogolje nataru se sljepočnice, podušnice, čelo i šija ovim zejtinom”. (Sadiković)

Napomena Lavanda je vrlo medonosna biljka, ali, interesantno, nema peluda. Lavandin med je svijetložut, bistar i proziran. Vrlo je jakog mirisa po lavandi. Okus je ugodan, možda malo oštar, podsjeća na parfem. Smatra se boljom vrstom meda. Preporučuje se kod navedenih oboljenja jetre. Za teža oboljenja jetre kao što su ciroza, i hronični hepatitis, pogledajte kompletan sistem za liječenje i oporavak.

Pise dr Hasanagic

Neven za cirozu i hepatitis

Tinktura od nevena

Neven i bolesti jetre

Neven, (latinski Calendula oficinalis). Drugi nazivi: žutelj, prstenčac, vrtleni neven, zmrod.

Prikupljene cvjetove treba što prije osušiti na zračnom i tamnom mjestu, kako bi se sačuvali boja i miris. Isto tako i listove. Miris droge je svojstven, okus nagorak.

Neven, odnosno preparati od nevena primjenjuju se kod uplanih oboljenja jetre i žučnih puteva.
Također se koristi i kod niza drugih oboljenja: gastritisa, kolitisa, čira želuca i dvanaestopalačnog crijeva, za umirivanje centralnog nervnog sistema, pojačanje rada srca, kao antikancerozna droga, diuretik i depurativ. Široko se primjenjuje i u ginekologiji za liječenje erozije, kolpitisa, proktitisa i paraproktitisa.

Indikacije nevena

Neven pomaže kod ciroze, hepatitis, holecistitis, kongestija jetre, žutice, oligurija, ulkus želuca i dvanaestopalačnog crijeva, skrofuloza, menstrualne smetnje u prelaznom periodu, kolpitis, proktitis i paraproktitis. Kancer (materice i želuca).

Način pripreme i primjene nevena

Supena kašika droge prelije se sa 200 mililitara ključale vode, poklopi i nakon 10 minuta procijedi. Pije se jedna šolja dnevno prije jela, kod oboljenja jetre, a posebno kod menstrualnih problema (sedam dana prije
menstruacije).

Kod bolesti jetre, posebno se preporučuje tinktura nevena (Tinctura Calendulae) u količini od 2 do 4 grama dnevno. Ista tinktura se preporučuje kod raka materice i želuca. Tinktura nevena je redovna komponenta terapije doktora Hasanagića za cirozu, hronični hepatitis i ostala teža oboljenja jetre.

Razblažena vodom upotrebljava se za umirenje živaca i kod oboljenja jetre.

Dekokt se spravlja tako da se 30 grama droge (cvijeta i listova) pripremi u litri vode. Uzima se 5 šolja dnevno kod
raka materice i želuca.

Korištenje nevena u narodnoj medicini

Calendula

Neven je jedna od najčešće upotrebljavanih biljki u narodnoj medicini. Mnogo više u narodnoj nego u savremenoj medicini. Koristi se za ispiranje rana, čireva, opekotina, za vaginalna ispiranja. liječenje želuca, crijeva i žuči. Naš narodni ljekar Sadik Sadiković preporučuje neven kod zatvora, žutice, bolesti želuca i crijeva, a naročito kod čira želuca i crijeva, pripremljenu mast od nevena za vanjsku upotrebu kod rana, čireva i osipa, otečenih žlijezda, guta, krasta i osipa. Mast dobijena od nevena i maslaca (od kozjeg mlijeka) liječi zloćudne čireve i otekline, te gnojne rane koje teško zacjeljuju. Kupelji s mlakim čajem od nevena jačaju očni vid.

U ruskoj narodnoj medicini, čaj od cvijeta nevena upotrebljavaju kod krvavljenja iz materice, kod oboljenja jetre i slezene, bolova u želucu, škrofuloze i rahitisa.

Lincura za bolesti jetre

Lincura i bolesti jetre

LINCURA ili SRČANIK I BOLESTI JETRE

Lincura i bolesti jetreGentiana lutea (Linnė) – Gentianaceae – Troliske
Drugi nazivi: gencijana, raven, srčanik, trava od srdobolje.

“Naučno je opravdano vekovno narodno poverenje u isceliteljsku moć lincure”
(J. Tucakov). Lincura je toliko plemenita ljekovita biljka, a toliko nerazumno
uništavana, da njeno prikupljanje ubuduće treba biti ili pod kontrolom ili to prepustiti velikim ljubiteljima prirode i dobrim poznavaocima ove biljke, koji će, kada je nađu, umjeti i da je iskoriste i da istovremeno rasade njeno korijenje.
To je tipična planinska biljka koja raste na visinama od 800 od 2500 metara, po planinskim livadama i u Bosni, Lici, jugozapadnoj Srbiji i Sandžaku.

Osnovni hemijski sastojci lincure:

U ljekovite svrhe, upotrebljava se korijen, koji se suši po posebnome postupku, kako bi sačuvao visoku ljekovitu vrijednost. Korijen lincure sadrži gorke glikozide: gencipikrin, amarogencin, pod uslovom da je ispravno osušen. Osim toga sadrži i dva alkaloida, najviše gencianina. Korijen sadrži mnogo trisaharide: gencianoze i disaharida; genciobioze, masnoga ulja i dosta pektina. Sadrži i mnoge mineralne soli.

Svojstva Lincure ili srčanika

Lincura je vrlo gorka, ali uopće nije škodljiva. Preparati od lincure smiju se uzimati samo prije jela, a nikako za vrijeme ili poslije jela (Tucakov). Pije se pola do jedan sat prije obroka. Gorki sastojci pojačavaju izlučivanje želučanog soka, čime se ubrzava i poboljšava varenje, a osim toga, podstiče se prohtjev za jelom (Tucakov, Muravjeva, Vaquez). Osim toga, preparati lincure služe kao holagogna i holerezna sredstva (Valnet, Muravjova, Lecler).
Lincura posjeduje toliko ljekovitih svojstava da je se može uzimati kod bilo kojeg oboljenja, jer ni njena dugogodišnja upotreba ne škodi, niti izaziva naviku.
U jednom samostanu, u jednoj staroj knjizi koja je pred mene bila stavljena, sa posebnom pažnjom našao sam slijedeće: Kada ne valja jetre ili želudac, treba piti praha srčaniku u vinu, pa će se jetra očistiti, usmrtiti gliste, potjerati mokraću, umiriti grčeve u trbuhu, ojačati želudac (Tekst je prilagođen, ali je očito da su i naši stari znali šta je lincura).

Indikacije: Insuficijencija jetre, opći i intelektualni zamor, gubitak apetita, dispepsije, gastro-intestinalna atonija, anemija, tuberkuloza, dijareja, dizenterija, crijevni paraziti.

Način primjene lincure kod oboljenja jetre i gastro-intestinalnog trakta:

  • Kod hepatitisa i ciroze jetre, 1 gram sitno samljevenog korijena lincure uzima se na sat prije jela sa malo vode.
  • Ili: 3 grama praha lincure i 2 decilitra hladne vode ostaviti da stoji 4 sata. Procijediti i piti na pola do sat prije jela. Ovaj macerat je neobično gorak. Za hronični hepatitis i cirozu jetre pogledajte kompletan sistem liječenja jetre doktora Hasanagića.
  • Kod problema gastro-intestinalnog trakta, 50 do 100 grama naribanog korijena lincure potopiti u litri žestoke rakije prepečenice. Ostaviti da stoji 10 dana uz češće mućkanje. Pije se rakijska čašica na pola do sat prije jela.
  • Ili: 30 grama sitno naribanoga korijena lincure i litar bijeloga vina izmiješati. Nakon 10 dana procijediti.
    Piti likersku čašicu prije jela.
  • Ili: 30 grama naribanog korijena licnure i 50 grama žestoke rakije izmiješati i ostaviti 24 sata. Zatim dodati litar bijeloga vina i ponovo ostaviti da stoji, uz češće mućkanje, 6 dana. Procijediti i uzimati po likersku šačicu prije jela.

Kod oboljenja jetre nije preporučljivo uzimati preparate lincure u alkoholu.

Napomena: Postoji mišljenje da preparate lincure ne trebaju uzimati osobe sa povišenim krvnim pritiskom ili žene u početku trudnoće. Isto tako, osobe kod kojih postoji mogućnost krvavljenja iz nosa ili želuca, ne trebaju uzimati preparate lincure.