Mononukleoza. Šta je infektivna mononukleoza

Mono - Mononukleoza

Šta je infektivna mononukleoza?

Infektivna mononukleoza se odnosi na grupu simptoma koje obično uzrokuje Epštajn-Barov virus (EBV). Obično se javlja kod tinejdžera, ali je možete dobiti u bilo kom uzrastu. Virus se širi preko pljuvačke i zato ga neki ljudi zovu „bolest poljupca“.

Ljudi sa mononukleozom često imaju povišenu temperaturu, otečene limfne žlijezde i bol u grlu. Većina slučajeva mononukleoze su blagi i rješavaju se jednostavno uz minimalno liječenje. Obično, infekcija nije zarazna i prođe sama od sebe za jedan do dva mjeseca.

Ako smatrate naše priloge korisnim, bilo bi nam drago da ih podijelite na mrežama.

Share0 Share +10 Tweet0

Koji su simptomi mononukleoze?

Period inkubacije virusa je vrijeme od trenutka kada se zarazite do trenutka kada vam se pojave simptomi. To traje od četiri do šest nedelja. Znakovi i simptomi mononukleoze obično traju od mjesec dana do dva mjeseca.

Simptomi mogu uključivati:

  • Groznicu
  • Bol u grlu
  • Otečene limfne žlijezde u vratu i pazuhu
  • Glavobolju
  • Umor
  • Malaksalost mišića
  • Otečene krajnike
  • Znojenje noću

Vaša slezena ili jetra povremeno mogu da oteknu, ali mononukleoza skoro nikad nema fatalni ishod.

Mononukleoza se teško moće razlikovati od drugih čestih virusa, kao što je grip. Ako ne dođe do poboljšanja vaših simptoma nakon jedne ili dvije nedelje kućnog liječenja, što podrazumijeva mirovanje, unošenje dosta tekućine i zdrave hrane, posjetite svog ljekara.

Šta uzrokuje mononukleozu?

Mononukleozu uzrokuje Epštajn-Barov virus. Prema Centrima za kontrolu i prevenciju bolesti, Epštajn-Barov virus je član virusne porodice herpesa i jedan je od najčešćih virusa koji zahvata ljude širom svijeta.

Virus se širi direktnim kontaktom sa pljuvačkom iz usta zaražene osobe i ne može se prenijeti krvlju. Virusu možete biti izloženi preko kašlja ili kihanja, ljubljenjem, ili dijeljenjem hrane ili pića sa nekim ko ima mononukleozu. Nakon što se zarazite, obično je potrebno od četiri do osam nedelja da se simptomi razviju.

Kod adolescenata i odraslih, infekcija uzrokuje primjetne simptome u 35-50% slučajeva. Kod djece, virus obično ne uzrokuje simptome i infekcija često prođe neprepoznata.

Ko je izložen riziku od mononukleoze?

Sljedeće grupe imaju veći rizik od dobijanja mononukleoze:

  • mladi ljudi između 15 i 30 godina
  • studenti
  • stažisti
  • medicinske sestre
  • njegovatelji
  • ljudi koji uzimaju lijekove za prigušivanje imunološkog sistema

Svako ko redovno dolazi u bliski kontakt sa velikim brojem ljudi ima povišen rizik od mononukleoze. Zato su srednjoškolci i studenti često zaraženi.

Kako se dijagnostikuje mononukleoza?

Vaš ljekar obično može da dijagnostikuje mononukleozu na osnovu prisustva simptoma kao što je groznica, bol u grlu i otečene limfne žlijezde. Vaš uzrast je takođe dobar pokazatelj. Mononukleoza se obično javlja kod tinejžera, ali može zahvatiti i ljude svih uzrasta.

Analize krvi se mogu koristiti da bi se potvrdila dijagnoza.

Broj bijelih krvnih zrnaca

Infekcija mononukleozom obično uzrokuje da vaše tijelo proizvodi više bijelih krvnih zrnaca da bi se zaštitilo. Povišen broj bijelih krvnih zrnaca ne može potvrditi infekciju EBV-om, ali posljedica ukazuje da za to postoji velika mogućnost.

Antitijela EBV-a (monospot test)

Pozitivan monospot test je obično dovoljan da potvrdi infektivnu mononukleozu. Monospot test je brzi test koji se koristi za otkrivanje prisustva antitijela na EBV. Antitijela su proteini koje vaš imunološki sistem prirodno ispušta kao odgovor na štetnu supstancu koja se zove antigen.

Konkretno, monospot test se koristi za otkrivanje antitijela na antigene EBV-a. Možda na početku bolesti nećete imati primjetan nivo antitijela. Ako se to desi, postoji mogućnost da se test ponovi za 10-14 dana.

Kako se liječi mononukleoza?

Ne postoji konkretan način liječenja infektivne mononukleoze. Međutim, vaš ljekar vam može propisati lijek koji sadrži kortikosteroide za smanjenje otoka grla i krajnika. Simptomi se obično sami povuku za mjesec dana do dva mjeseca.

Cilj liječenja je ublažavanje simptoma. To uključuje upotrebu lijekova bez recepta da bi se smanjila groznica i tehnike kojima se smiruje bolu u grlu, kao što je grgljanje slane vode. Drugi vidovi kućnog liječenja koji mogu da ublaže simptome su:

  • mnogo mirovanja
  • biti hidriran, idealno se postiže pijenjem vode
  • jedenje tople kokošije supe
  • upotreba lijekova protiv bola za koje nije potreban recept, kao što je Tylenol

Pozovite svog ljekara ako vam se simptomi pogoršaju ili ako vam se javi jak bol u predelu trbuha.

Koje su moguće komplikacije uzrokovane mononukleozom?

Mononukleoza obično nije ozbiljna. U nekim slučajevima, ljudi koji imaju mononukleozu dobiju sekundarne infekcije kao što je strep grlo, infekcije sinusa, ili tonzilitis. Neki ljudi mogu razviti sljedeće komplikacije, ali se to rijetko dešava:

Uvećana slezena

Trebalo bi da sačekate bar mjesec dana prije nego što se intenzivno počnete baviti nečim ili prije učestvovanja u kontaktnim sportovima da biste izbjegli pucanje slezene, koja može biti otečena kao posljedica infekcije. Razgovarajte sa svojim ljekarom o tome kad se možete vratiti uobičajenim aktivnostima. Pucanje slezene kod ljudi koji imaju mononukleozu se rijetko dešava, ali je nešto što dovodi život u opasnost. Odmah pozovite svog ljekara ako imate mononukleozu, a osjetite oštar i iznenadan bol u gornjem lijevom dijelu abdomena.

Upala jetre ili hepatitis mogu biti najgora posljedica mononukleoze

Hepatitis (upala jetre) ili žutica (koža i oči dobiju žutu boju) se može javiti kod ljudi koji imaju mononukleozu. Ovo se ne dešava svaki put, ali pošto je jetra glavna jedinica imunog sistema, problem sa jetrom može da izazove niz drugih zdravstvenih tegoba. Zbog ovoga potrebno je odmah zaštiti jetru i olakšati joj rad, bez obzira da li osječate simptome uplae jetre ili ne. Ako se stanje zapostavi duže vremena, eventualno može doći do ciroze jetre.

Kako sačuvati jetru za vrijeme mononukleoze?

Ako zbog bolesti dođe do oticanja jetre, njene funkcije se poremete što se uvijek može vidjeti po porastu vrijednosti transaminaza. Potrebno je u što kračem roku olakšati rad funkcijama jetre i dofeti ih u normalu. Pravila ishrana je prvi korak uz Hepatal kapi za jetru. Promjene u načinu ishrane ne iziskuju drastične promjene i gladovanje, već pravilniji izbor namirnica i način pripreme. Upute možete dobiti u pdf formatu ovdje.

Rijetke komplikacije

Po riječima ljekara sa klinike Mejo (Mayo Clinic), mononukleoza, takođe, može biti uzrok ovih krajnje rijetkih komplikacija:

  • anemije, što podrazumijeva smanjenje broja crvenih krvnih zrnaca
  • trombocitopenije, što podrazumijeva smanjenje broja trombocita, dio krvi koji započinje proces zgrušavanja
  • upale srčanog mišića
  • komplikacija koje uključuju nervni sistem, poput meningitisa, ili Gilen-Bereovog sindroma
  • otečenih krajnika koji mogu da ometaju disanje

Izgledi i oporavak od mononukleoze

Simptomi mononukleoze rijetko traju više od četiri mjeseca. Većina ljudi koji imaju mononukleozu se oporave za period od dvije do četiri nedelje, a 50% se može vratiti redovnim aktivnostima za dvije nedelje, prema riječima ljekara sa klinike Klivlend.

Bolest zvana hronična infekcija EBV-om se može javiti ako simptomi traju više od šest mjeseci. EBV će ostati latentan u vašim krvnim zrncima do kraja života, a povremeno se može reaktivirati bez simptoma. Tada je moguće preneti virus na druge preko kontakta sa vašom pljuvačkom.

EBV takođe stvara doživotnu, neaktivu infekciju u ćelijama vašeg imunološkog sistema. U nekim veoma rijetkim slučajevima, ljudi koji nose virus, razvijaju ili Burkitov limfom ili nazofaringealni karcinom, koji su rijetki karcinomi. Izgleda da EBV igra ulogu u razvoju ovih vrsta karcinoma. Međutim, EBV vjerovatno nije jedini uzrok.

Kako mogu spriječiti mononukleozu?

Skoro je nemoguće spriječiti mononukleozu. To je zato što zdravi ljudi, koji su bili zaraženi EBV-om, mogu nositi i prenositi infekciju periodično do kraja života. Skoro svi odrasli su bili zaraženi EBV-om do 35 godina starosti i razvili su antitijela koja se bore protiv infekcije. Ljudi obično dobiju moonukleozu jednom u životu.

Masna jetra. Jednostavne upute za liječenje masne jetre prirodnim putem

9 recepata za masnu jetru

Masna Jetra /fatty liver/, 9 recepata protiv masne jetre

Masna Jetra izvori informacija: jetra.edu.rs masna jetra Dictionary, Thesaurus, Encyclopedia, Wikipedia.

Dopunjeno: Decembar 17. 2017: Problem zvani masna jetra može se sanirati prirodnim putem i promjenama u načinu života. Masna jetra (FLD) može da se dobije na dva načina. Jedan se zove “ne-alkoholicna masna jetra” (NAFLD). U ovom slučaju u jetri se nalazi mnogo više masnoće nego što bi trebalo. I ova vrsta masne jetre može se razvrstati u dvije kategorije. U prvu kategoriju spadaju pacijenti kod kojih se u jetri nalazi višak masnoće, ali još uvijek nema oštećenja na jetri.

Druga kategorija masne jetre,  podrazumijeva pacijente koji takođe imaju višak masnoće u jetri, ali do oštećenja ćelija jetre je već došlo. Ova vrsta masne jetre se zove “ne-alkoholni steatohepatitis” (NASH)Ne-alkoholni steatohepatitis, ako nije pravilno tretiran će izazvati dodatna oštećenja jetre i može preći u cirozu jetre. Ovo može dovesti do potpunog otkazivanje funkcija jetre pa čak i do tumora.

Ako smatrate naše priloge korisnim, bilo bi nam drago da ih podijelite na mrežama.

 

Zbog čega dolazi do masne jetre?

Do masne jetre najčešće dolazi zbog pogrešne ishrane (debljanja), prekomjernog korištenja alkohla, a i zbog dijabetesa.

Manje količine masnoće u jetri su normalne. Ako jetra sadrži više od 5% ukupne težine u masnoći, to znači da imate masnu jetru. Ovo eventualno može dovesti do kritičnih i kobnih posljedica ako se ne poduzmu potrebne mjere za smanjenje masnoće u jetri.

Kako u stvari dolazi do povišene masnoće u jetri? Zbog razloga koje sam već naveo, veliki broj triglicerida se akumulira u ćelijama jetre, što dovodi do pometnje rada funkcija ovoga organa.

Masna jetra takođe može biti praćena i progresivnom upalom jetre (hepatitisom), i ovo stanje se zove steatohepatitis.

Liječenje masne jetre

Početni stadij i blaži oblik masne jetre

Blaži oblici ne-alkoholne masne jetre mogu se jednostavno tretirati promjenama u režimu ishrane i fizičkim vježbanjem. Fizičko vježbanje se mora prilagoditi stanju i godinama pacijenta. U nekim slučajevima produžene šetnje i lagano trčanje mogu biti dovoljni, ali nekad su potrebne i teže fizičke aktivnosti. 

Ramslin kapi od divljeg bijelog luka, sremuša, efektno djeluju protiv masnoće jetre, triglicerida i holesterola. Potražite Ramslin kapi sremuša u apotekama ili https://drhasanagic.com

Prirodne Hepatal kapi pomažu i ubrzavaju smanjenje masnoće u jetri i koriste se kod težih slučajeva masne jetre gdje su hepatits i ciroza prisutni. Uvijek su preporučljiv dodatak ishrani kao i bilo kojoj drugoj terapiji za bolesnu jetru.

Masna jetra – Teži slučajevi

Teži oblici masne jetre pored promjena u ishrani i fizičkog vježbanja zahtijevaju i određene suplemente. Hepatal kapi i čaj od pirevine pomažu kod ne-alkoholne masne jetre i početnih stadija bolesti izazvane alkoholom.

Kod kritičnih slučajeva gdje problem masne jetre prijeti da pređe u cirozu, kompletna terapija doktora Hasanagića se preporučuje.

Masna jetra, gdje još nije došlo do ostećenja ćelija ili sa početnom fazom ostećenja, može potpuno da se sanira primjenom odgovarajućih mjera i terapija.

OSNOVNI PLAN I NAČIN ISHRANE KAD JE MASNA JETRA U PITANJU

Dva osnovna principa za ishranu:

1) Nikada gladan, nikada sit2) U organizam se moraju unositi sve glavne komponente ishrane u onim količinama koje će zadovoljiti uslove iz prvog principa, a to znači ugljikohidrate, bjelančevine, masti, vitamine, minerale.

  • Kod sastavljanja plana i načina ishrane kod oboljenja jetre, kod svakog pojedinačnog slučaja treba voditi računa o tome da su ukusi različiti, da neko više voli jednu vrstu hrane, a manje drugu. Iz ovoga proizilazi da se jelovnik sastavlja u saradnji i uz sudjelovanje samog bolesnika.
  • Jelovnik se prilagođava sezoni i ponudi kraja u kojem se živi.
  • Preporučuje se pet obroka dnevno. Tri glavna (doručak, ručak i večera) su nešto obilnija i treba da se uzimaju svaki dan u isto vrijeme. Dva međuobroka treba da imaju veznu funkciju, da bi se ispoštovao princip „nikad sit, nikad gladan“. Večeru, kao zadnji obrok, treba završiti oko 19 časova.
  • Uobičajeno je da se oboljelima na jetri preporučuje neslana i nezačinjena hrana, što samo donekle ima svoje opravdanje, ali takva hrana je bljutava i bezukusna. Hrana se treba umjereno posoliti i to isključivo morskom ili himalajskom solju, a začinjavati limunom, bijelim lukom i začinima, koji ne samo da će poboljšati ukus hrane i izazvati apetit, nego će imati čitav niz pozitivnih efekata na rad i obnovu jetre i ukupni oporavak.
  • Savjetuje se potpuno izbjegavanje prerađene i rafinirane hrane.
  • Po mogućnosti, koristiti namirnice organičkog porijekla.

Pravilna ishrana uvijek treba da je glavni borac protiv masne jetre, ali ako niste u mogućnosti da konstantno imate zdrave namirnice koristite supplemente kao što su Hepatal kapi, Ramslin kapi od sremuša, tinkturu koprive ili čaj od korijena čička.

MASNA JETRA PRIMJER DORUČKA

  • Svježe cijeđeni sok narandže, mrkve, jabuke i sl.
  •  Svježe voće (ananas, borovnice, dunja, grožđe, jabuka, maline, narandža, trešnje, šljive, šumske jagode) ili kompot od voća
  • Žitarice:
  • Ovsena kaša
  • Kaša od prosa
  • Kaša od kinoe (quinoa)
  • Kaša od heljde

Svježe skuvanu kašu (po želji) zasladiti sa malo meda ili javorovog sirupa, dodati isječenog ili narendanog svježeg voća ili suvog voća. Suvo voće (kajsije, grožđice, smokve, brusnice, šljive itd.) koristiti u manjim količinama zbog visokog sadržaja šećera, a obavezno potopiti u vodu preko noći ili barem par sati, potom iscijediti i vodu baciti. Posuti sa malo usitnjenih badema, lješnika ili oraha. Po želji dodati cimeta.

  • 1 do 2 kriške ražanog ili nekog drugog kvalitetnog hljeba od integralnih žitarica sa džemom.
  • Nezaslađene pahuljice ili muesli sa jogurtom, sojinim ili bademovim mlijekom.
  • Jedenje jaja treba ograničiti ili potpuno eliminisati u zavisnosti od stepena oštećenja jetre.
  • Izbjegavati pšenični hljeb čak i ako je od integralnog brašna

MASNA JETRA, PRIMJER RUČKA I VEČERE

Svježa salata: isjeći i izmiješati jednu ili više zelenih lisnatih salata (puterica, rimska, radič, endivija, mladog špinata itd.).

Dodati po izboru:

  • nasjeckanog crvenog ili mladog luka; bijelog luka
  • zelenog celera
  • rotkvice
  • cvekle
  • mrkve
  • paradajza
  • karfiola
  • svježe paprike i sl.

Začiniti sa maslinovim uljem, svježe iscijedjenim sokom limuna i malo morske soli. Da pojačate dejstvo salate i dobijete blagi okus bijelog luka dodajte 20 RAMSLIN kapi od sremuša po serviranju za jednu osobu.

Salata od zelenog i crvenog kupusa, mrkve i cvekle

Izrendati sve sastojke i začiniti sa jabukovim sirćetom, maslinovim uljem. Dodati isitnjenog bijelog luka ili rena. Po želji dodati lista peršuna; malo osušenih ili svježih listova hajdučke trave. 

Salata od mrkve sa renom

Nastrugati nekoliko šargarepa sa korijenom rena. Dodati malo morske soli, ulja i sirćeta i dobro izmiješati.

Salata od mrkve sa pavlakom

Mrkvu istrugati nasitno, izmiješati sa malo soli i limuna i ostaviti da malo odstoji. Prije upotrebe umiješati kiselu pavlaku, jogurt ili mladi sir.

Topla salata od šparoga (može se varirati: praziluk, brokoli, prokule, boranija i sl.)

Povrće nakratko obariti i ocijediti. Preliti uljem i sirćetom. Po želji, dodati bijelog luka. Poslužiti još toplo ili ohladjeno uz barenu rižu, bareni krompir, slatki krompir.

Krompir salata sa crvenim lukom

Skuvan krompir i svjež luk isjeckati. Dodati maslinovo ulje, morsku ili himalajsku so, limunov sok ili jabukovo sirće. Po ukusu i želji dodati biber, svijež ili suv isjeckan ili samljeven ruzmarin.

U svaku od ovih salata možete dodati 20 Ramslin kapi od sremuša po serviranju za jednu osobu. Ovo će pojačati dejstvo u odmaščivanju jetre i dodati balgi ukus bijelog luka obrocima.

Priključite se našoj Facebook grupi Priroda Lijeći za dodatne savjete kod problema sa masnom jetrom.

Supa od povrća ili Hipokratova supa (po Gersonovoj terapiji)

  1. 1 korijen celera ili 3-4 stabljike zelenog celera
  2. 1 korijen peršuna
  3. 1-2 praziluka
  4. 2 glavice crvenog luka
  5. 1-2 češnja bijelog luka (može se kuvati ili izgnječiti i dodati naknadno u vruću supu)
  6. 2-3 paradajza, ili više po želji
  7. 2-3 krompira
  8. Isjeckanog lista svježeg peršuna

Po želji se može dodati i drugih začina (konsultovati knjigu „Ljekovito bilje i jetra“ Dr Enesa Hasanagića)

Povrće oprati, očistiti i isjeći na manje komade. Staviti u veći lonac i dosuti vode da pokrije povrće. Pustiti da provrije, onda smanjiti temperaturu i lagano kuvati sat i po do dva sata, dok sve povrće ne omekša. Po želji se može ispasirati. Ova supa se može koristiti kao osnova za druga, složenija jela.

Supa od cvekle. Posebno se preporucuje ako je masna jetra !

  1. 2 cvekle (oprane i očišćene, ali neoguljene)
  2. 1 crveni luk
  3. 1 mrkva
  4. 2 paradajza
  5. manja glavica crvenog kupusa, isječena
  6. list lovora
  7. voda
  8. 1 supena kašika jabukovog sirćeta
  9. sok od pola limuna
  10. začini (konsultovati knjigu „Ljekovito bilje i jetra“ Dr Enesa Hasanagića)
  11. jogurt
  12. list peršuna

Isjeckati i staviti u lonac cveklu, luk, mrkvu i paradajz. Dodati kupus i lovor. Preliti vodom da ogrezne i dodati sirće, sok limuna i začinsko bilje. Pustiti da proključa, onda smanjiti temperaturu i lagano kuvati oko sat vremena. Kad je supa gotova, može se ispasirati i servirati sa jogurtom i isjckanim peršunom.

Supa od riže

40 grama riže kuvati u 4 dcl vode dok se ne raskuva. Propasirati i po potrebi dodati vrele vode. (Ovako pripremljena riža se može povremeno dodati u bilo koju supu). Posoliti i po ukusu dodati soka od limuna. Na samom kraju kuvanja može se dodati žumance. Jača supa se dobije ako se umjesto vode koristi bujon od goveđih kostiju. Umjesto riže može se koristiti ječam (geršla), zob, heljda. Preporučuje se da stoje u vodi preko noći.

Kod težih slučajeva kao što su masna jetra, hepatitis i ciroza, pogledajte informacije o kompletnoj terapiji i sistemu doktora Hasanagića.Preporučujemo konsultacije za pacijente sa oštećenom jetrom.

Hajdučka trava, kunica, sporiš

Hajdučka trava, kunica, sporiš

Upotreba hajdučke trave ili kunice u ljekovite svrhe

Ljekovita svojsta hajdučke trave/kunice:

U odnosu na funkcije jetre, hajdučka trava je  holagog i holeretik. Osim toga, djeluje kao hemostatik , antispazmodik, gorki tonik, sedativ, diuretik, fermifug i sl.

Indikacije hajdučeke trave:

Insuficijencija jetre, žučni kamenci u žučnoj kesici ili žučnim putevima. Kamenci u bubrezima. Spazam digestivnih i uternih puteva, metroragije, nervoze, astma, poteškoće kod cirkulacije, hemoroidi, reumatizam.

Način upotrebe:

kunica hajdučka trava sporišMladi, nježni listovi prije izbijanja stabljike, mogu se upotrebljavati kao dodatak salatama, supama ili varivima, što se posebno preporučuje. Osušeni listovi mogu se upotrijebiti kao fini začin.

Iznutra se primjenjuje kod kamenca u žučnoj kesici, posebno u smjesi sa drugim biljkama sličnog dejstva.

  • Supena kašika droge popari se s 2 dcl. ključale vode, nakon 2 do 3 sata procijedi i popije poslije svakog obroka, nezaslađeno.

Upotreba u narodnoj medicini:

Ova biljka je poznata kao ljekovita još od najstarijih vremena, tako da je nalazimo u grčkim mitološkim pričama. Kod nas je to jedna od najčešće i najrađe upotrebljavanih ljekovitih biljaka kod najrazličitijih oboljenja i spolja i iznutra. Unarodu se također upotrebljava kod smetnji sa jetrom. Hepatitis jetre je jedna od bolesti gdje korištenje hajdučke trave dovodi do poboljšanja stanja pacijenta. Informacije o kompletnoj terapiji za hepatitis i cirozu jetre.

Napomena: Kod nekih osoba upotreba stolisnika, odnosno hajdučke trave, može izazvati određene alergijske promjene na koži. Neki su toliko osjetljivi na hajdučku travu da je dovoljan i doticaj pa da nastane upala kože, odnosno dermatitis ili kožni osip ( egzantem).

Oficijelna je prema: Brit. Herb. Pharm (1983).
Njemačka Komisija E: The Complete German Comission E Monographs, 1988. Američko izadnje. Str. 233.

Autor: Dr Hasanagić

Valeriana officinalis – Odoljen

Valerijana odoljen

Valeriana officinalis – Odoljen

Drugi nazivi za velerijanu:

Odoljen, macina trava, odolen, zdravilna špajka, mačkina trava.

Za liječenje se prikuplja korijen sa korjenčićima (Rhizoma cum radicibus Valerianae), najbolje krajem septembra, i to na taj način da se biljka prihvati pri samom dnu i lagano povlači prema gore. Ovo u slučaju da je zemlja mekana i vlažna. Korijenje se prvo oslobodi zemlje, a onda dobro opere u vodi. Treba se brzo sušiti na tamnom i toplom mjestu. Miris  je karakterističan, okus gorak i oštar.

Osnovni hemijski sastojci valerijane:

Korijen i ekstrakt valerijane sadrži hemijske supstancije donekle promjenjivog sastava zbog velikog broja varijateta biljke. Neki srednji stav bio bi ovaj: ako 1-2% eterskog ulja (Aetheroleum Valerianae) kojeg sadrže više tanki korjenovi, ali zato stariji sadrže više izo-valerijanske kiseline. Etersko ulje sadrži najvećim dijelom bronil-izovalerijanat, zatim slobodni borenol i izo-valerijansku kiselinu, terpineola, pinena, kamfena, limonena i neka složenija jedinjenja borneola sa mravljom i sirćetnom kiselinom. Izgleda da još nije utvrđen definitvan stav, makar u
kvalitativnim odnosima. Smatra se da droga sadrži i jedan alkaloid–valerin. Isto tako je ustanovljeno prisustvo glikozida–valerozida, zatim tanina, saponina i organskih kiselina: palmitinska, mravlja, sirćetna, jabučna.

Svojstva valerijane kao ljekovite biljke:

U prvom redu valerijana uspostavlja nervnu ravnotežu. Zahvaljujući hemijskom sastavu, djeluje na centralni nervni sistem, smanjuje spazam glatke muskulature, reguliše rad srca, pojačava izlučivanje žuči. Kod holecistitisa djeluje kao antispazomodik. Na ovu bi biljku posebno žene trebalo da obrate pažnju, naročito u kilamkteriju, te kod napadaja migrene, histerije i slično. Indikacije Holescititis, diskinezija, neurastenije, neuroze, histerija,
hipersenzibilitet, astma na nervnoj bazi, insomnija (nesanica), tahikardija i slično.

Način primjene valerijane:

Uopće se smatra da je preparate valerijane bolje pripremati na hladno. Prema jednom receptu pravi se macerat na sljedeći način:

  • 100 grama korijena prelije se sa litar mlake vode i ostavi 12 sati. Nakon toga se procijedi i uzimaju 2 šolje
    dnevno između jela.
  • Ili: 1 do 2 čajne kašike korijena preliti sa 2 dcl hladne vode i ostaviti 8 sati. Procijediti, malo zagrijati i popiti u gutljajima.

Iskreno govoreći, uzimanje ovakvih preparata valerijane je dosta neugodno,  ali vrijedi. Tinktura valerijane se obično uzima u količini od 20 do 30 kapi, na kocki šećera. Najlakše ju je nabaviti u apoteci. Međutim svako je može napraviti .

  •  jedan dio sitno isjeckanog korijena valerijane potopi u 5 dijelova 70% alkohola (npr. 20 g korijena + 100 grama alkohola). Nakon stajanja od 10 dana, uz češće mućkanje, treba procijediti. Dobijena tekućina je tinktura valerijane (Tinctura Valerianae).
  • Ili, gusti ekstrakt (Extraxium Valerianae spissum) 1 do 3 grama. U prah samljeven korijen valerijane, 4 – 10 grama dnevno

Primjena valerijane u narodnoj medicini:

Pored ranije navedene primjene valerijane se može koristit i za odvikavanje od alkohola, što je naričito potrebno i važno za pacijente sa oboljelom jetrom, a pogotovo ako je uzrok bolesti alkoholna ciroza jetre.  Za teže slučajeve oboljenja jetre pogledajte kompletnu prirodnu terapiju doktora Hasanagića.

Napomena:

Valerijana je  neškodljiva biljka. Međutim, treba je ipak uzimati s izvjesnim oprezom. Prvo, ne smiju se prekoračiti propisane doze. Drugo, treba praviti izvjesne intervale kod uzimanja. Izgleda da je ipak najbolja sljedeća preporuka: Preparate valerijane uzimati 10 dana, a zatim napraviti pauzu 2 do 3 sedmice.

Valerijana je oficijelna prema farmakopeji bivše Jugoslavije. Upotrebljavaju se: Radix valerianae i Tinctura valerianae.Također prema: B.P.C (1963)., Brit. Herb. Pharm ( 1983).Njemačka komisija E. The Complete German Comission E Monographs 1988. Američko izdanje. Str. 225 – 227.

Kantarion – Gospina Trava

Kantarion

Kantarion i bolesti jetre

Drugi nazivi za kantarion: gospina trava, bogrodična trava, kantarion, žuta kantarija, gorac /Hypericum perforatum/ .

Kantarion pozitivno djeluje  na bolesti jetre, posebno kod bolova jetre i žutice. Pored ostalog, treba navesti da je to digestivno sredstvo, diuretik, sredstvo protiv želučane kiseline, astrigent i stimulator. Naziv biljke – gospina trava, upućuje da se primjenjuje kod nekih čisto ženskih oboljenja.

Indikacije kantariona

Kongestija jetre, žutica. Atonična dispepsija, oligurija, nefritis, hiperaciditet, bronhitis, astma itd.

Način primjene kantariona:

  • 15 do 30 grama osušene biljke prelije se s litar ključale vode. Nakon 15 minuta se procijedi. Uzimaju se 3 do 4 šolje dnevno.
  • Kantarionovo ulje kod opekotina: pomiješati 5 gr svježih cvjetova kantariona sa 100 gr maslinovog ulja i ostaviti ovu mješavinu 10 dana na sobnoj temperaturi.
    Koristiti ga kod opekotina 1. 2. i 3. stepena. Ovo je sredstvo također za ublažavanje hemoroida, modrica, uganuća i kontuzija.
  • Tinkutra gospine trave pripravlja se po propisima farmakopeje. Za domaću upotrebu svježa biljka namoči se u jaku rakiju u toku od 3 nedjelje. Nakon toga dobro se ocijedi i iscjedi

Upotreba kantariona u narodnoj medicini:

Kantarion je vrlo popularan i obljubljen lijek u narodnoj medicini za mnogobrojna oboljenja. Između ostalog, upotrebljava se i kod bolova jetre i žutice.

Kod prikupljanja gospine trave ne smije se čupati čitava biljka sa korijenom, već makazama ili nožem, treba odsjeći gornji dio sa stabljikom do 30 centimetara.

Kantarion je oficijelna biljka prema: Brit. Herb.Pharm (1983). Prema Njemačkoj Komisiji E: The Complete German Comission E Monographs, 1998. Američko izdanje.

Kako kamilica djeluje na bolesti jetre

Kamilica

KAMILICA /Matricaria chamomilla/

Druga imena za kamilicu: titrica, bijeli žabljak, kamomila, hermanek.

Glavni hemijski sastojci kamilice:

Glavni hemijski sastojak i nosilac ljekovitog dejstva kamilice je etersko ulje kojega ima i do 1,9 %. U sastav ulja ulaze mono- i seskviterpeni, od kojih su najvažniji laktoni – matricin i matrikarin. Kod destilacije vodenom parom iz matricina nastaje humazulen. Osim toga, nađeni su i drugi seskviterpeni, farnezen i kadinen, kao i jedan alkohol – bizabolol i jedan ketoalkohol, karpinska kiselina i sl. Iz cvjetova su također izolovani i flavonoidi: apigenini  (slobodni), patulitrin i apigenin-7-glikozid, kao i kvercimetrin. Od kumarina, dokazani su i izolovani umbeliferon i hernaiarin, jedan sitosterin, holin, B-karotin, askorbinska kiselina, odnosno vitamin C, polisaharidi i još neke organske kiseline.

Svojstva i djelovanje kamilice:

Hemijska jedinjenja, do sada izolovana iz kamilice, mogu donekle objasniti raznovrsno fiziološko dejstvo kamilice. Glikozidi kamilice, naprimjer, djeluju kao holagog, a istovremeno pokazuju spazmolitičko dejstvo, te pobuđuju sekreciju želučano-crijevnog trakta. Hamazulen ima izraženo protivupalno, sedativno i dezinfekciono dejstvo. Osim toga, kamilica je stimulator, fabrifug, emanagog.

Korištenje kamilice u zdravstvene svrhe:

Zakrčenje jetre i slezene. Migrene, neuralgije, poteškoće u varenju, ulkus želuca i dvanaestopalačnog crijeva, anemija, nervne depresije, nervne krize, itd.

Način primjene kamilice:

  • Supena kašika kamilice prelije se sa 2 dcl. ključale vode. Poklopi se i procijedi nakon sat. Ovu količinu infuza popiti hladno i nezaslađeno na ½ sata prije jela kod navedenih oboljenja jetre.
  • Za izazivanje apetita: 2 pune supene kašike kamilice preliti sa 2 dcl. ključale vode, odmah poklopiti, s vremena na vrijeme promiješati. Procijediti nakon 30-60 minuta, već prema tome da li se želi jači ili slabiji čaj, zasladiti i piti.
  • Ako je čaj potreban za preznojavanje, treba ga piti što toplijeg.

Kamilica, kao i druge aromatične droge, ne smije se kuhati. Samo je potrebno preliti ključalom vodom, promiješati, brzo poklopiti i nakon određenog vremena procijediti.

Korištenje kamilce u narodnoj medicini:

“Dobro je piti svaki dan protiv trbobolje, tegobe pri mokrenju, pogreške u ženskom pranju i porođaju, bolova džigerice, proliva i hladnoće u nogama i rukama.“ (V.Pelagić). str 199.

Kada se 15 grama kamilice prelije šoljom  vruće vode, zatim poklopi i ostavi 10 minuta i čaj topao popije, blaži bolove i grčeve od nahlade, otklanja vjetrove, umiruje živce, popravlja stolicu i grije želudac. A kada se toga čaja popije 3 puta dnevno po jedna šolja, tjera na znoj i lijek je od nervne rastrojenosti, bolesti jetre, bubrega, mokraćnog mjehura i šuljeva. Tako o kamilici zbore V. Pelagić i S. Sadiković.
Koliko je to blagorodna biljka, govori to da se blagi čaj od kamilice daje djetetu prije majčinog mlijeka. Da kamilica liječi žuticu i podstiče lučenje mokraće i menstruaciju, ako se pije i sjedi u izvarku ove biljke, znao je još u 10. stoljeću znameniti arapski ljekar i filozof Avicena.

O kamilici je Hieronymus Bock rekao: „Bez toga cvijeta, te sasvim obične kamilice, ne može se ništa postići, jer nema korisnije biljke, kao lijeka što je upravo cvijet od kamilice koji se upotrebljava za gotovo sve bolesti!“ Kamilica se praktično i ne može zaobići kod liječenja jetre i žuči.  Kompletna terapija za liječenje težih oboljenja jetre doktora Hasanagića može se naći ovdje.
Iz svega navedenog slijedi zaključak: kamilica je jedan univerzalan lijek i praktično nema njene upotrebe u narodnoj
medicini koju nije preuzela naučna medicina.

Napomena Kamilica je oficijelna biljka, prema farmakopeij bivše Jugoslavije. Upotrebljava se: Flos Chamamillae (cvijet kamilice). Također: B.P.C (1949), Brit. Herb. Pharm (1983). Njemačka Komisija E: The Complete German Comission E Monographs. 1998. Američko izdanje. Str. 107

Piše dr Hasanagic

Lavanda Lavandula officinalis

Lavanda

Druga imena: lavandula,despik, levanda, levandol, špikanarda.

Lavanda i bolesti jetre

Ljekovita svojstva lavande

Lavanda je holagog i holeretik (Chabrol). Pokazuje i niz drugih ljekovitih svojstava kao: antispazmodik, antiseptik, diuretik, fermifug i emenagog. Također je i antireumatik.

Indikacije preparata od lavande:

Insuficijencija jetre, grčevi, problemi s respriatornim organima (astma, gripa, bronhitis, tuberkuloza), oligurija, reumatizam i slično.

Način primjene lavande:

  • Jedna kafena kašika osušenog cvijeta prelije s 200 mililitara ključale vode, pokrije i nakon 10 minuta procijedi. Piju se tri čaše dnevno između jela.
  • Ili: 2-5 kapi ulja s medom. Uzima se 2-3 puta dnevno.

Korištenje lavande u narodnoj medicini:

Lavandula se široko primjenjuje u narodnoj medicini kao sredstvo koje potpomaže izlučivanje mokraće /diuretik), ublažavanje grčeva u stomaku, umirivanje živaca, te kao sredstvo za tjeranje vjetrova (karminativ). Koristi se kod ciroze, hepatitisa i masne jetre.

Za ove svrhe upotrebljavaju se vršci stabljike sa cvijetom, od kojeg se pravi infuz, odnosno čaj (vidjeti naprijed pripremanje čaja).

Priprema se i ljekovito ulje na taj način šo se puna šaka cvijeta lavande prelije s litar maslinovog ulja. Nakon stajanja od 6 do 8 sedmica, uz češće mućkanje, ulje se odlije. Nakaplje se na kocku šećera 10 do 15 kapi i uzima kod oboljenja jetre, grčeva u želucu i crijevima, vjetova, grčeva u maternici i slično.

“Kod nervozne glavogolje nataru se sljepočnice, podušnice, čelo i šija ovim zejtinom”. (Sadiković)

Napomena Lavanda je vrlo medonosna biljka, ali, interesantno, nema peluda. Lavandin med je svijetložut, bistar i proziran. Vrlo je jakog mirisa po lavandi. Okus je ugodan, možda malo oštar, podsjeća na parfem. Smatra se boljom vrstom meda. Preporučuje se kod navedenih oboljenja jetre. Za teža oboljenja jetre kao što su ciroza, i hronični hepatitis, pogledajte kompletan sistem za liječenje i oporavak.

Pise dr Hasanagic

Neven za cirozu i hepatitis

Tinktura od nevena

Neven i bolesti jetre

Neven, (latinski Calendula oficinalis). Drugi nazivi: žutelj, prstenčac, vrtleni neven, zmrod.

Prikupljene cvjetove treba što prije osušiti na zračnom i tamnom mjestu, kako bi se sačuvali boja i miris. Isto tako i listove. Miris droge je svojstven, okus nagorak.

Neven, odnosno preparati od nevena primjenjuju se kod uplanih oboljenja jetre i žučnih puteva.
Također se koristi i kod niza drugih oboljenja: gastritisa, kolitisa, čira želuca i dvanaestopalačnog crijeva, za umirivanje centralnog nervnog sistema, pojačanje rada srca, kao antikancerozna droga, diuretik i depurativ. Široko se primjenjuje i u ginekologiji za liječenje erozije, kolpitisa, proktitisa i paraproktitisa.

Indikacije nevena

Neven pomaže kod ciroze, hepatitis, holecistitis, kongestija jetre, žutice, oligurija, ulkus želuca i dvanaestopalačnog crijeva, skrofuloza, menstrualne smetnje u prelaznom periodu, kolpitis, proktitis i paraproktitis. Kancer (materice i želuca).

Način pripreme i primjene nevena

Supena kašika droge prelije se sa 200 mililitara ključale vode, poklopi i nakon 10 minuta procijedi. Pije se jedna šolja dnevno prije jela, kod oboljenja jetre, a posebno kod menstrualnih problema (sedam dana prije
menstruacije).

Kod bolesti jetre, posebno se preporučuje tinktura nevena (Tinctura Calendulae) u količini od 2 do 4 grama dnevno. Ista tinktura se preporučuje kod raka materice i želuca. Tinktura nevena je redovna komponenta terapije doktora Hasanagića za cirozu, hronični hepatitis i ostala teža oboljenja jetre.

Razblažena vodom upotrebljava se za umirenje živaca i kod oboljenja jetre.

Dekokt se spravlja tako da se 30 grama droge (cvijeta i listova) pripremi u litri vode. Uzima se 5 šolja dnevno kod
raka materice i želuca.

Korištenje nevena u narodnoj medicini

Calendula

Neven je jedna od najčešće upotrebljavanih biljki u narodnoj medicini. Mnogo više u narodnoj nego u savremenoj medicini. Koristi se za ispiranje rana, čireva, opekotina, za vaginalna ispiranja. liječenje želuca, crijeva i žuči. Naš narodni ljekar Sadik Sadiković preporučuje neven kod zatvora, žutice, bolesti želuca i crijeva, a naročito kod čira želuca i crijeva, pripremljenu mast od nevena za vanjsku upotrebu kod rana, čireva i osipa, otečenih žlijezda, guta, krasta i osipa. Mast dobijena od nevena i maslaca (od kozjeg mlijeka) liječi zloćudne čireve i otekline, te gnojne rane koje teško zacjeljuju. Kupelji s mlakim čajem od nevena jačaju očni vid.

U ruskoj narodnoj medicini, čaj od cvijeta nevena upotrebljavaju kod krvavljenja iz materice, kod oboljenja jetre i slezene, bolova u želucu, škrofuloze i rahitisa.

Lincura za bolesti jetre

Lincura i bolesti jetre

LINCURA ili SRČANIK I BOLESTI JETRE

Lincura i bolesti jetreGentiana lutea (Linnė) – Gentianaceae – Troliske
Drugi nazivi: gencijana, raven, srčanik, trava od srdobolje.

“Naučno je opravdano vekovno narodno poverenje u isceliteljsku moć lincure”
(J. Tucakov). Lincura je toliko plemenita ljekovita biljka, a toliko nerazumno
uništavana, da njeno prikupljanje ubuduće treba biti ili pod kontrolom ili to prepustiti velikim ljubiteljima prirode i dobrim poznavaocima ove biljke, koji će, kada je nađu, umjeti i da je iskoriste i da istovremeno rasade njeno korijenje.
To je tipična planinska biljka koja raste na visinama od 800 od 2500 metara, po planinskim livadama i u Bosni, Lici, jugozapadnoj Srbiji i Sandžaku.

Osnovni hemijski sastojci lincure:

U ljekovite svrhe, upotrebljava se korijen, koji se suši po posebnome postupku, kako bi sačuvao visoku ljekovitu vrijednost. Korijen lincure sadrži gorke glikozide: gencipikrin, amarogencin, pod uslovom da je ispravno osušen. Osim toga sadrži i dva alkaloida, najviše gencianina. Korijen sadrži mnogo trisaharide: gencianoze i disaharida; genciobioze, masnoga ulja i dosta pektina. Sadrži i mnoge mineralne soli.

Svojstva Lincure ili srčanika

Lincura je vrlo gorka, ali uopće nije škodljiva. Preparati od lincure smiju se uzimati samo prije jela, a nikako za vrijeme ili poslije jela (Tucakov). Pije se pola do jedan sat prije obroka. Gorki sastojci pojačavaju izlučivanje želučanog soka, čime se ubrzava i poboljšava varenje, a osim toga, podstiče se prohtjev za jelom (Tucakov, Muravjeva, Vaquez). Osim toga, preparati lincure služe kao holagogna i holerezna sredstva (Valnet, Muravjova, Lecler).
Lincura posjeduje toliko ljekovitih svojstava da je se može uzimati kod bilo kojeg oboljenja, jer ni njena dugogodišnja upotreba ne škodi, niti izaziva naviku.
U jednom samostanu, u jednoj staroj knjizi koja je pred mene bila stavljena, sa posebnom pažnjom našao sam slijedeće: Kada ne valja jetre ili želudac, treba piti praha srčaniku u vinu, pa će se jetra očistiti, usmrtiti gliste, potjerati mokraću, umiriti grčeve u trbuhu, ojačati želudac (Tekst je prilagođen, ali je očito da su i naši stari znali šta je lincura).

Indikacije: Insuficijencija jetre, opći i intelektualni zamor, gubitak apetita, dispepsije, gastro-intestinalna atonija, anemija, tuberkuloza, dijareja, dizenterija, crijevni paraziti.

Način primjene lincure kod oboljenja jetre i gastro-intestinalnog trakta:

  • Kod hepatitisa i ciroze jetre, 1 gram sitno samljevenog korijena lincure uzima se na sat prije jela sa malo vode.
  • Ili: 3 grama praha lincure i 2 decilitra hladne vode ostaviti da stoji 4 sata. Procijediti i piti na pola do sat prije jela. Ovaj macerat je neobično gorak. Za hronični hepatitis i cirozu jetre pogledajte kompletan sistem liječenja jetre doktora Hasanagića.
  • Kod problema gastro-intestinalnog trakta, 50 do 100 grama naribanog korijena lincure potopiti u litri žestoke rakije prepečenice. Ostaviti da stoji 10 dana uz češće mućkanje. Pije se rakijska čašica na pola do sat prije jela.
  • Ili: 30 grama sitno naribanoga korijena lincure i litar bijeloga vina izmiješati. Nakon 10 dana procijediti.
    Piti likersku čašicu prije jela.
  • Ili: 30 grama naribanog korijena licnure i 50 grama žestoke rakije izmiješati i ostaviti 24 sata. Zatim dodati litar bijeloga vina i ponovo ostaviti da stoji, uz češće mućkanje, 6 dana. Procijediti i uzimati po likersku šačicu prije jela.

Kod oboljenja jetre nije preporučljivo uzimati preparate lincure u alkoholu.

Napomena: Postoji mišljenje da preparate lincure ne trebaju uzimati osobe sa povišenim krvnim pritiskom ili žene u početku trudnoće. Isto tako, osobe kod kojih postoji mogućnost krvavljenja iz nosa ili želuca, ne trebaju uzimati preparate lincure.

Ljekovita svojstva borovnice

borovnica za bolesti jetre

BOROVNICA – Vaccinium myrtillus

Drugi nazivi za borovnicu: crna borovnica, crna jagoda, divlja mrča, cretna borovnica.

borovnica za bolesti jetreGlavni hemijski sastojci borovnice

Zreli plodovi sadrže šećera, organske kiseline (limunska, jabučna, bezojeva, oksalna), tanine, vitamine B i C i karotina, martilina od kojega potječe boja ploda, albuminoida, pektina, mineralnih soli, masnih ulja, proteina. U listovima ima više tanina nego u plodovima, arbutina, antocijanovih glikozida, neomirtilina, cerilnog alkohola, nekoliko organskih kiselina, eterskog ulja, vitamina C.

Indikacije koristenja borovnice:

Insuficijencija jetre, insuficijencija žuči. Enteritis, dijareja, dizenterija, dijareja kod djece, arterioskleroza, problemi sa cirkulacijom, dijabetes (listovi).

Svojstva borovnice:

Zrele neosušene borovnice odlično su dijetalno sredstvo kod oboljenja jetre, žuči i žučnih putova. Borovnica pokazuje i niz drugih pozitivnih, svojstava, posebno kao dijetalno sredstvo kod akutnih i hroničnih oboljenja želuca i želučano-crijevnog trakta. Posebno kod djece. Interesantni su listovi borovnice kada se radi o šećernoj bolesti (Diabetes mellitus). U eksperimentima znatno su snižavali sadržaj šećera u krvi (Muravjeva) što se pripisuje sadržaju anticijanovih glikozida.

Način upotrebe borovnice:

Kod oboljenja jetre i žuči najbolje je borovnicu upotrebljavati u svježem stanju, i to dobro zrele polodove, u količini koliko se može pojesti. Zatim u vidu sokova, želea, marmelade i sl. Preporučuje se kod svih hroničnih dijareja. Dekokt od suhih plodava: 1 supena kašika i 2 dl. vode, kuhati 5, ostaviti još 15 minuta, procijediti tako da se bobe smrve i ekstrakt prođe kroz cijedilo. Popiti 2 do 6 šolja u toku dana.

Primjena borovnice u narodnoj medicini:

Široka je u raznovrsna primjena borovnice u narodnoj medicini. Ukratko, evo šta o tome kažu Đuričić i Elzar: Proljećni listovi kao čaj protiv proliva, katara crijeva, grčeva u stomaku, kašlja i šećerne bolesti. Bobe se upotrebljavaju protiv hemoroida, neuredne stolice, vjetrova u crijevima, slabog apetita i crva u crijevima. „Na četvrt litra osušenih i probranih boba stavi ¾ litra čiste prepeke rakije, grozdovače ili klekovače. Što dulje bobe u rakiji stoje, makar i 6 do 8 mjeseci, tim veću snagu i ljekovitost imaju“ – Sadiković. Ova tinktura preporučuje se kao lijek od griže i srdobolje.

Ovdje treba navesti jednu interesantnu stvar. Naime, biljka borovnica (crna borovnica, crna jagoda, divlja mrča, Vaccinium myrrtillus, Linné), je moćan antioksidant prirodnog porijekla.  Sadrži prirodne antioksidante koji održavaju kapilarne zidove jakim i fleksibilnim. Naučne studije pokazuju da antocijanidi iz plodova ove biljke djeluju kao antioksidanti i 50 puta intenzivnije od vitamina E, a 10 puta intenzivnije od vitamina C.